DIDAKTIČKO-METODIČKE NAPOMENE

Bazična komponenta ponašanja djece je kretna aktivnost. Kretanje ima funkciju biološkog nagona i zadovoljava potrebe stimuliranja tjelesnog rasta i razvoja. U tom pogledu, kretanje zadovoljava prirodne potrebe djeteta. Međutim, kretanjem djeca zadovoljavaju i svoje društvene potrebe Kretanje ima funkciju psihosocijalnog komuniciranja.

U prvom razredu naglasak je na socijalizaciji djeteta, odnosno harmoniziranju pokreta i kretnji djeteta sa pokretima i kretanjem svijeta oko njega. Većina djece svoje pokrete i kretnje uspješno formira do četvrte godine. Dalji razvoj psihomotorike katakterizira njeno usavršavanje.

Opća psihomotorička spremnost kao rezultat procesa u kojem se posredstvom tjelesnih vježbi povećava obim i kvalitet kretanja, značajno korelira sa pravilnim i harmoničnim rastom i razvojem (1) morfoloških (procesi rastenja, diferencijacije tkiva i funkcionalnog dozrijevanja), (2) funkcionalnih (sistem za transport kiseonika i aerobni kapaciteti), (3) kognitivnih (prijem, zadržavanje i transformacija informacija i efikasnost u novim netipičnim situacijama), (4) konativnim (modaliteti reakcija i sposobnost adaptacije) i (5) sociološkim (društvene grupe, organizacije i institucije).

Psihomotorička aktivnost se usmjerava prije svega na na razvijanje i usavršavanje: snage (položaji tijela - ležeći, čučeći, klečeći, stojeći, viseći, u trčanju, u skakanju, neobični položajni, sa oslonvem na jednoj nozi, ruci, laktu, glavi), brzine (reakcije, pojedinačnih pokreta i frekvencije pokreta - hodanje, trčanje, skakanje, penjanje, puzanje, provlačenje, valjanje, kotrljanje, održavanje na vodi, kretanje na vodi), izdržljivosti (opće - posebnu pažnju usmjeriti na disanje), gibljivosti (aktivne kompleksne i lokalne - vježbe oblikovanja), koordinacije (brzinske, ritmičke, orjentacije) agilnosti (brzine promjene smjera kretanja - u hodanju, trčanju, penjanju, puzanju, provlačenju, valjanju, kotrljanju; sa rekvizitima; u elementarnim sportskim aktivnostima), ravnoteže (statističke i dinamičke - bez rekvizita i sa rekvizitima - na suženoj i nestabilnoj podlizi) i preciznosti (držanje, bacanje, šutiranje, postavljanje, dizanje, gađanje, hvatanje, nošenje, spuštanje).

Za razvoj djeteta značajno je da ono bude aktivno na prikladne i različite načine, što se postiže osmišljenim povezivanjem onih dječijih aktivnosti u kojima se dijete najadekvatnije ukupno izražava - to su na prvom školskom uzrastu, prije svega, igrovne aktivnosti i igra kao kontekst kreativnog komuniciranja djece sa sobom, s društvom i sa prirodom.

Izbor modaliteta rada kojima će se provoditi proces vježbanja uvijek mora biti u funkciji ishoda za postojeće stanje učenika, bez ikakvih rizika, posebno kada su u pitanju vanjska opterećenja. Temeljna metoda vježbanja je iterativna (ponavljajuća). Ljudski organizam nastoji uspostaviti ravnotežu između povećanog inteziteta motoričkih aktivnosti i trenutnog stanja organizma, zato podražaji uvijek moraju biti na nivou koji uvjetuje adaptacijske procese. Razvoj osobina i sposobnosti moguć je jedino u uvjetima progresivnog i diskontinuiranog opterećenja. Za istovremeno usavršavanje motoričkih znanja i mijenjanje osobina i sposobnosti najproduktivnija je situacijska metoda rada, jer su konačni rezultati vježbanja u pozitivnoj korelaciji sa situacijama u kojima se efekti vježbanja realno mogu primijeniti. Promjena savremenih tendencija učenja i obučavanja, nakon saznanja o funkcioniranju moždanih hemisfera, usmjerena je prema sintetičkom metodu motoričkog učenja - usvajanje i usavršavanje motoričkog akta u cjelini, koncentrišući se na najpravilnije izvođenje najvažnije faze globalne motoričke aktivnosti po principu 'pamćenja samo redosljeda elemenata koji se sukcesivno ređaju' (Roger Spirri, 1981). Kod djece, ako nisu u stanju dovoljno brzo i efikasno savladati složenu cjelinu, primjenjuje se analitički način rada (izvođenje pojedinačnih elemenata - kombiniranje situacijske i sintetičke). Mora se voditi računa da se ne mogu forsirati dijelovi u kojima se ne vidi cjelina. Ako treba naučiti neku igru, učenje treba provoditi cjelovito, a zaustaviti se eventualno samo tamo gdje se cjelina ne može savladati, i to izvan igre, najbolje kao dopunska aktivnost.

Kod djece uzrasta oko šest godina znatno se povećava spremnost za uključivanje u različite oblike tjelesnih aktivnosti, razvijenija je njihova sposobnost kretanja, snaga i izdržljivost. Djeca su sposobna izvoditi pokrete, odnosno kretanja, tačnije, brže, bolja im je prostorna orjentacija i spremnija su i za izvođenje složenijih pokreta. Također, povećana je njihova otpornost na promjene okoline i na promjene izazvane pod uticajem kretanja, odnosno tjelesnog vježbanja. Njihove tjelesne aktivnosti, srazmjerno opterećenju, mogu trajati i do 30 minuta.

Individualne razlike među djecom navedene dobi veće su nego među odraslima i treba ih u radu respektirati. Osim uzrasnog kriterija, u radu s djecom treba uvažavati i mnoge specifične razlike među njima, ali i razlike među starijima.

Oprez u radu s djecom ove ontogenetske dobi potenciran je činjenicom da su vegetativni procesi stabilniji, ali ekonomičnost reakcije je mala i iradijacija je jača od inhibicije, osjećanja su im nestabilna i izazivaju različite reakcije, što rezultira brzom promjenom raspoloženja i podložnošću sugestiji. Usredotočenost na jedanu stvar, aktivnost ili vježbanje ne traje im dugo. Usto, za njih je najznačajnije šta se događa u datom trenurtku, a ne šta je bilo i šta će biti. Kako u funkciji centralnog nervnog sistema moždana kora sve više dominira nad nad njegovim nižim dijelovima, ograničavajući procesi razdraženja se sve više pojavljuju i osnovni prirodni pokreti djeteta oslobađaju se suvišnih, beskorisnih, sporednih pokreta što djetetu daje mogućnost da sigurnije hoda, trči, skače itd. Razvija se finija muskulatura, osnovni oblici kretanja postepeno se automatizuju, dijete lahko i sigurno koristi samo jednu ruku i nogu. Mada se može javiti i ranije, u ovom periodu počinje i druga denticija, koja može biti jedan od znakova tjelesne zrelosti. Djeca imaju potrebu za više obroka dnevno, jer im je zapremina želuca još uvijek mala i izmjena materije je velika. Srce i dalje zaostaje za porastom cjelokupne tjelesne mase, usporava se frekvencija srčanog rada i akcija postaje ritmičnija. Kako je mreža krvnih sudova relativno sužena u odnosu na kapacitet srca, prisutna je sklonost porasta arterijskog krvnog pritiska. Pošto u ovom uzrasnom periodu okoštavanje grudne kosti i rebara tek počinje, mogući su i različiti deformiteti.

Odvijanje odgojnoobrazovnog procesa neposredno prethode mjere sigurnosti: (1) zdravstvenohigijenske, (2) preventivne i (3) mjere asistencije. Briga o zdravlju učenika mora uvijek biti na prvom mjestu. Pored ljekarskog pregleda, nastavnik je dužan u neposrednom radu sa učenicima pratiti i kontrolirati njihovo zdravlje. Usto, obaveza mu je vodi računa i o higijenskotehničkoj kontroli prostora, prostorija, opreme, sprava, rekvizita i pomagala, kao i o ličnoj higijeni, higijeni odjeće i obuće učenika. Pod preventivnim mjerama podrazumijeva se pregled obuće i odjeće za vježbanje, pregled i ispravnost opreme za vježbanje, izbor terena za vježbanje i drugo. Za vrijeme rada preventivne mjere se sastoje u pravilnom postavljanju sprava, odgovarajućem izboru sadržaja, primjerenom doziranju i distribuciji opterećenja, pravovremenom osiguranju asistencije, prekidu rada u slučaju umora ili zbog drugih razloga. Nakon zvaničnog okončanja rada vježbovni prostor se ostavlja u primjerenom stanju i učenici napuštaju isti. Asistencija (čuvanje i pomaganje) je vid stvaranje sigurnosti i samopouzdanja kod učenika, ali i sprječavanja padova i ozlijeda. Čuvanjem se štiti učenik od pada, a pomaganjem mu se olakšava izvođenje vježbe.

Tok odgojnoobrazovnog procesa učesnicima bi trebao osigurati usvajanje određenog motoričkog kretanja brže i lakše, ali i uvjete koji će omogućiti najveći mogući uticaj na njihov organizam. Odvijanje odgojnoobrazovnog procesa prema prirodnom redu uvjetno podrazumijeva slijedeće etape: (1) upoznavanje (najavljivanje, opisivanje, demonstracija i objašnjavanje) novog motoričkog sadržaja, (2) izvođenje motoričkog kretanja, (3) ispravljanje grešaka, (4) ponavljanje, uvježbavanje i individualno uvježbavanje i (5) praćenje i realizacija ishoda. Nakon uspješne provedene tjelesne i psihičke pripreme učenika, slijedi glasno, kratko i razumljivo najavljivanje motoričkog sadržaja. Potom se najavljeni sadržaj opisuje, s ciljem upoznavanja učenika sa osnovnom strukturom vježbe i upozorenja na bitne momente i bitne karakteristike pokreta i kretanja. Demonstracija se izvodi u finalnom obliku. Eventualno objašnjenje treba biti kratko, jasno i glasno, s ciljem podsticanja učenika na razmišljanje, akciju i svjesno aktivno sudjelovanje. U početnom izvođenju će, vjerovatno, pažnja učenika biti usmjerena više na način izvođenja nego na cilj. Također, bit će izraženije prisutne individualne razlike, koje treba uvažavati. Uočavanje i otklanjanje grešaka je izuzetno značajna faza, koja pretpostavlja uočavanje, analiziranje i pronalaženje uzroka, te utvrđivanje najkraćeg i najefikasnijeg puta za ispravljanje pogrešaka. Slijedi nakon izvođenja kompletnog motoričkog sadržaja i po principu od krupnijih (odnose se na motoričku strukturu) ka sitnijim odstupanjima od očekivanog ishoda. U fazi nepotpune stabilizacije, djelimične automatizacije i nedorečene individualizacije motorički akt je nestabilan i podložan je različitim uticajima. i nakon njegovog usvajanja u finalnom obliku. Ponavljanjem, uvježbavanjem i individualnim vježbanjem on se stabilizira i prilagođava uvjetima identičnim praktičnoj primjeni u skladu sa individualnim karakteristikama učenika.

Naj e i principi na kojima se zasniva motori ko u enje su princip o iglednosti sticanje znanja uz pomo analizatora ula vida princip sistemati nosti ponavljanje i usavr avanje racionalnih pokreta i broj ponavljanja izbor i redoslijed vje bi i optere enje uskla uju se sa mogu nostima u enika princip svjesnosti aktivno i stvarala ko sudjelovanje u enika ostvaruje se kroz razli ite sadr aje koji potenciraju samostalnost i odlu nost i mogu nost izbora na ina i sredstava za uspje an ishod princip individualnosti zasnovan je na prirodnoj psihomotori koj diferencijaciji i uskla ivanju procesa obuke prema mogu nostima potrebama i interesima u enika princip ponavljanja osigurava racionalizaciju i trajnost usvojenih sadr aja princip odgojnosti usmjerenost ka pozitivnim vrijednostima stavovima i navikama princip reverzibilnosti podrazumijeva opadanje tjelesnih sposobnosti sa prestankom vje banja i potencira potrebu za kontinuiranom vje bom u skladu sa tempom njihovog opadanja i princip svestranosti podizanjem op e tjelesne pripremljenosti usvajanjem vje tina i navika stvara se osnove za kasniju individualnu sportsku diferencijaciju u skladu sa mogu nostima i interesima u enika

Valorizacija efekata

	ULOGA I ZNAČAJ Vannastavne aktivnosti su važan segment života i rada u školi.Osnovno su obilježje savremene škole . U vannastavnim aktivnostima moguće je prepoznati sklonosti djeteta,prije nego na nastavnom satu jer dijete već svojim opredjeljenjem za određene sadržaje nagovještava nam i nešto o svojoj jačoj strani. Mogućnost izbora je korak ka slobodi i izražavanju u skladu s mogućnostima i afinitetima.Hoće li to biti gluma, ples, otkrivanje pojedinosti o prirodi, zaštita prirode, proučavanje običaja, prikupljanje podataka o igrama koje su nekad bile popularne ili bavljenje ekologijom, ili možda uživanje u novim pričama i razgovorima o ispričanom, manje je važno. Važnije je da učenici prošire vidike,a istovremeno bogate emocionalni svijet.

U okviru vannastavnih aktivnosti u osnovnoj koli e biti zastupljene slijede e oblasti

Vannastavne aktivnosti iz oblasti nauke

Vannastavne aktivnosti iz oblasti kulture i umjetnosti

Vannastavne aktivnosti iz oblasti tehnike

Vannastavne aktivnosti iz oblasti sporta

Vannastavne aktivnosti iz oblasti rada i proizvodnje

Vannastavne aktivnosti iz oblasti dru tvenog ivota ivota zajednice

Evo i mogućih sekcija:

Zdravlje i sport

Ritmička i plesna sekcija

Mladi ekolozi

Čuvari narodnog blaga

Dramska sekcija

Mali hor

Mali orkestar

Mladi prirodnjaci

Mladi slikari

Plan vannastavnih aktivnosti trebalo bi da obuhvati:

- Koliko sati će biti realizirano u okviru vannastavnih aktivnosti u toku školske godine

- Koje oblasti vannastavnih aktivnosti će biti zastupljene u osnovnoj školi

- Dan , sat i mjesto realizacije vannastavnih aktivnosti

-Imena koordinatora – voditelja vannastavnih aktivnosti

Ako je okvirni Plan i program odgojno-obrazovnog rada (Nastavni plan i program) u osnovnoj školi predvidio jedan sat sedmično za vannastavne aktivnos

S obzirom na to da je u jednoj školi nerealno očekivati da se jednaka pažnja posveti svim oblastima, potrebno je na početku školske godine detaljno razmotriti u kojoj mjeri će pojedine oblasti biti zastupljene.

Od posebnog značaja je da se u Planu vannastavnih aktivnosti odredi dan, sat i mjesto gdje će se one odvijati.

Kada učenici i koordinatori- voditelji znaju da će se aktivnosti odvijati sedmično, ili petnaestodnevo i koliko će one trajati, onda se oni mogu adekvatno pripremiti, biće motivirani za aktivnost, što će značajno uticati na efekte u njihovom ostvarivanju.

Blagovremeno i tačno određenje vremena, mjesta i trajanja aktivnosti ima svoju pedagošku vrijednost i zato ga treba obezbijediti već u Planu na početku školske godine.

Imenovanje koordinatora – voditelja vannastavnih aktivnosti vrši Nastavničko vijeće na početku školske godine i ono ne može biti rezultat licitiranja i dobrovoljnog opredjeljivanja nastavnika, nego izbora na osnovu unaprijed utvrđenih kriterija od strane najvišeg stručnog organa u osnovnoj školi

Program vannastavnih aktivnosti trebalo bi da obuhvati:

- Vrste aktivnosti (sadržaja), u okviru svake oblasti

- Ko bi trebalo da učestvuje u kreiranju i realiziranju Programa aktivnosti

- Koje organizacione forme aktivnosti će biti zastupljene

- Koje uvjete bi trebalo da obezbijedi osnovna škola da bi aktivnosti mogle biti realizirane (objekti-mjesta, namještaj, oprema, sredstva, materijal i slično).

Svaka oblast podrazumijeva niz konkretnih aktivnosti (sadržaja) za koje će se škola opredijeliti na početku školske godine, vodeći računa o primjerenosti aktivnosti uzrastu djece, njihovim mogućnostima, interesovanjima i potrebama, kao i kadrovskom potencijalu i uvjetima kojima škola raspolaže.

U kreiranju programa i njihovoj realizaciji neophodno je obezbijediti učešće najšireg kruga zainteresiranih, prije svega, djece i njihovih roditelja, specijaliziranih stručnjaka različitog profila (pedagoga, psihologa, ljekara, umjetnika, sportista i dr.) koji se mogu angažirati na profesionalnoj i volonterskoj osnovi.

Škole će na početku školske godine, na osnovu usvojenog Plana i programa vannastavnih aktivnosti poduzeti određene korake kako bi stavila na raspolaganje učenicima i koordinatorima – voditeljima sve raspoložive materijalne resurse, a one koji su neophodni, a koji ne postoje, škola će obezbijediti naknadno u skladu sa mogućnostima i uz pomoć nadležnog ministarsttva obrazovanja.

Vannastavne aktivnosti je nužno organizirati na principu homogenih uzrasnih grupa. Samo tada može se postići istinska primjerenenost aktivnosti – sadržaja uzrastu, mogućnostima, interesovanjima i potrebama djece, a za većinu članova grupe programi mogu predstavljati realno i optimalno opterećenje što je osnov za ostvarivanje odgojno-obrazovnih efekata u ovome sektoru školskog života i rada. Ovim se postiže i još jedan efekat, a to je povezivanje vannastavnih aktivnosti sa nastavom i uopće sa životom u užoj i široj socijalnoj sredini.

Različita shvatanja vannastavnih aktivnosti i njihove funkcije u razvoju, odgoju i obrazovanju djece osnovnoškolskog uzrasta do sada dovodila su do dezorijentacije u ovom značajnom sektoru života i rada u osnovnoj školi. Različita shvatanja, otpori, predrasude, pa i tradicionalna opterećenja, trebalo bi da budu podređena nastojanjima koja su izražena u Koncepciji devetogodišnje osnovne škole i prevaziđena decidnim zahtjevima koji se tiču sticanja, razvijanja i usavršavanja profesionalne kompetentnosti svih onih koji su odgovorni za rezultate odgoja i obrazovanja u osnovnoj školi.

PRETPOSTAVKE ZA REALIZACIJU SVIH PROGRAMA

Adekvatno opremljen i uređen prostor ( namještaj jednostavnih linija,bez oštrih rubova,lijepo dizajniran,lagan ,mobilan, moguće su promjene u kombinaciji i usklađivanje s brojem učenika u grupi, djeluje lijepo,primamljivo ,vedro);

Izbor adekvatnih nastavnih sredstava;

Izbor načina rada u razredu koji obezbjeđuju učenički aktivitet i individualni razvoj;

Posjedovanje informacija i znanja o promjenama ;

Uključivanje svih sudionika odgojno-obrazovnog procesa u realizaciju postavljenih ciljeva;

Pravovremeni uvid u moguće tematizitranje sadržaja i realiziranje po tematskim krugovima (JA U ŠKOLI; LJEPOTA kao tema sedmice;

DOBROTA I POŠTENJE kao tema mjeseca; ZDRAVO DIJETE –tema .itd)

ŠTA JE SVE OPASNO?

Fleksibilno poimanje artikulacije nastavnih sati u prvom razredu i mogućnost

organiziranja nastavnog sata u skladu s intenzitetom pažnje, kontinuitetom sadržaja i tematkim vezama , elementima estetskog i etičkog u sadržaju )

Nastavniku je ostavljena sloboda u artikulaciji vremenske dimenzije sata i

i izbor metoda i postupaka u skladu sa svim metodičkim preporukama i

znanjima;

Posmatranje roditelja kao partnera u uvođenju promjena .Pravovremeno

pripremanje informacija za roditelje i uključivanje svih u reformu;

Uvođenje u promjene svih sudionika odgojno-obrazovnog procesa( seminari direktore pedagoških zavoda , nastavnike,savjetnike ,direktore škola i pedagoge);

Do 25 učenika u odjeljenju;

Sa učenicima prvog razreda nije moguć rad u kombinovanim odjeljenjima (U specifičnim okolnostima primijeniti fleksibilniji raspored:realizirati dva sata sa učenicima prvog razreda, potom se uključuju učenici drugih razreda nastavlja se rad, učenici prvog razreda odlaze, a nastavnik nastavlja rad sa učenicima koji su u drugim razredima);

Profil realizatora nastavnih programa u prvom razredu:

Profesor razredne nastave

Nastavnik razredne nastave.

SMJERNICE ZA PRAĆENJE I OPISNO OCJENJIVANJE POSTIGNUĆA UČENIKA

Opisno ocjenjivanje je kvalitativna analiza učeničkih postignuća.Na jednoj su strani ciljevi koje smo definirali, ishodi učenja i indikatori uspješnosti, a na drugoj pokušaj da na određenoj skali postignuća odredimo poziciju svakog učenika.To je kvalitativno ocjenjivanje. Opisno je ocjenjivanje primjereno učenicima mlađeg školskog uzrasta .Programski zahtjevi,

s obzirom na sadržaj, nisu obimni, ali su učeniku prevelik teret jer ne vlada čitanjem kao osnovnim sredstvom, odnosno metodom učenja. Potrebno je mnogo vremena dok stignemo do glasovne analize riječi .

U prvom razredu osnovne škole predviđeno je opisno iskazivanje uspjeha učenika.To podrazumijeva sistematsko praćenje napredovanja svakog učenika i procjenu stanja i situacije u određenim intervalima.Procjena podrazumijeva iskazivanje kvalitativnih elemenata na početku i nakon određenog vremenskog perioda.

Opisna ocjena ima svoju “analitičku strukturu” . To su informacije o postignućima u pojedinim segmentima nastavnog program . Na osnovu tih informacija moguće je formirati sliku o napredovanju svakog učenika .To su bitne informacije o nastavniku i njegovoj sposobnost procjene karakterističnih podataka o svakom učeniku koje su istovremeno orijentir za planiranje narednih koraka.

Ukupna organizacija rada u razredu mora biti podređena zahtjevu:

Obezbijediti napredovanje u skladu s individualnim mogućnostima

U donošenju opisne ocjene morali bismo imati u vidu sljedeće elemente:

1.Ostvarivanje konkretnih odgojno-obrazovnih zadataka koji su definirani

u Programu(znanja,stavovi,vrijednosti,vještine )

2. Je li učenik usvojio programske sadržaje?( potpuno,djelimično,nije usvojio)

3. U čemu je učenik uspješan ?Šta je njegova jača strana?

4.Koliko je napredovao u odnosu na početak školske godine?(mnogo,malo,nimalo, kolika je razlika između startne pozicije i sadašnjeg stanja)

5. Ima li učenik teškoća ? U kojim se to područjima posebno očituje ?( izgovor,analiza i sinteza, razumijevanje, reprodukcija, odsustvo pažnje, zamjena glasova slov , nemogućnost zaključivanja ..)

6.Koje su preporuke za prevazilaženje tih teškoća?

7.Koliko je učenik samostalan u radu?( nesamostalan je,za najmanju sitnicu traži pomoć, samostalan,djelimično je samostalan )

8.Kakav je njegov odnos prema radu i obavezama?

9.Da li može usredsrediti pažnju na sadržaje ?

10.Odnos prema drugim učenicima

11.Odnos prema nastavnicima

12.Druge osobine

Posebni pedagoški i didaktičko-metodički postupci

Za procjenjivanje i ocjenjivanje je posebno važno:

Da je zasnovano na kriterijima.Šta ocjenjujem? Kako ?

Da je kontinuirano i zasnovano na praćenju učeničkog rada;

Da podrazumijeva više aspekata

Da odražava različitost pristupa

Da polazi od onog što dijete z n a i što je njegova jača strana;

Da se oslanja na učeničku mogućnost i slobodu samoprocjenjivanja;

Da su svi učenici uključeni u postupak i da znaju šta ih očekuje;

Da je ocjenjivanje podređeno važnim ciljevima (znanje, život , rješavanje problema u životnim situacijama), a ne samo zahtjevima nastavne jedinice i apstraktnim ciljevima;

Da uvažava razvojne karakteristike djece određene dobi i svakog djeteta;

Da pomaže u identifikaciji djece sa posebnim potrebama .;

Ocjenjivanje vršiti u okolnostima koje su primjerene potrebama djece, ne zastrašivati učenike slabom ocjenom,težinom zadataka;

Imati na umu da ocjenjujemo baš ono što treba ocjenjivati;

• Ocjenjivati pojedine segmente u odnosu na ciljeve Programa i ukupna postignuća.