Scrigroup - Documente si articole

     

HomeDocumenteUploadResurseAlte limbi doc
BulgaraCeha slovacaCroataEnglezaEstonaFinlandezaFranceza
GermanaItalianaLetonaLituanianaMaghiaraOlandezaPoloneza
SarbaSlovenaSpaniolaSuedezaTurcaUcraineana

BajkeBiologijaElektricitetGeografijaGlazbaGospodarstvoHRKnjiževnost
LijekMarketingMatematikaObrazovanjeOsobnostiPolitikaPovijestPravo
PsihologijaRaèunala itReceptiTehnikaTurizamUmjetnost

IZVORI PRAVA EU

politika



+ Font mai mare | - Font mai mic



DOCUMENTE SIMILARE

TERMENI importanti pentru acest document

IZVORI PRAVA EU

Izvori prava EU su pravni akti koji sadrže pravne norme na kojima poèiva funkcionisanje EU.

Najvažniji izvori prava su:



1) osnivaèki ugovori

2) akti institucija EU

3) sporazumi (ugovori) sa treæim zemljama

4) sudska praksa

  • OSNIVAÈKI UGOVORI

Pravni osnovi konstituisanja Unije sadržani su u osnivaèkim ugovorima koji su nastali na odlukama država èlanica i saglasnošæu o formiranju Zajednice (Unije) entiteta sui generis pravne strukture.

1.Ugovor O Evropskoj Zajednici Za Ugalj I Èelik (Ezuè)

Evropska zajednica za ugalj i èelik je prva evropska zajednica koja se razvila sa namerom da se uspostavi miroljubivo i efikasno korišæenje ovih resursa. Ova organizacija je bila otvorena za saradnju i sa drugim državama.

Ugovor je potpisan 1951. i formirane su sledeæe institucije: Savet ministara, Asambleja i Sud pravde.

Najvažniji organ je Visoka vlast koja se stara o realizaciji ciljeva iz ugovora. To su bili uspostavljanje zajednièkog tržišta, ukidanje carina i barijera u svrhu slobodnog prometa uglja i èelika.

Visoka vlast je mogla donositi odluke i preporuke koje su obavezivale èlanice bez njihove saglasnosti (ipak postojala je potrebna saglasnost Saveta ministara).

Savet ministara su èinili predstavnici nacionalnih vlasti. Savet je imao ulogu koordiniranja aktivnosti nacionalnih vlada i visoke vlasti.

Parlament su èinili èlanovi nacionalnih parlamenata i služio je za administraciju i kontrolu. Parlament je mogao i 2/3 veæinom da smeni Visoku vlast.

Sud pravde se starao o primeni osnivaèkog i drugih pravnih akta. Pred sudom su se mogla pojaviti i pravna i fizièka lica, i imao je nadležnost nad institucijama država èlanica.

Ugovor O formiranju Evropskoj Ekonomskoj Zajednici (Eez) I Evropskoj Zajednici Za Atomsku Energiju (Ezae)

Ugovor o EEZ je potpisan u Rimu 1957. Tada je potpisan i ugovor o EZAE.

1960. ugovor o evropskoj zoni su potpisale Britanija, Austrija, Portugal, Norveška, Švedska, Danska, Švajcarska.

Delovalo je da je to konkurentska organizacija, meðutim razvijeni su dobri odnosi.

Osnovni cilj Zajednice jeste rušenje barijera koje dele Evropu, stvaranje zajednièkog tržišta, poveæanje ekonomske stabilnosti i životnog standarda, uspostavljanje carinske unije. Predviðena je harmonizacija zakonodavstva.

Institucije su preuzete od EZU samo je umesto Visoke vlasti utanovljena Komisija (sa nešto užim nadležnostima).

Najvažniju ulogu imao je savet ministara.

Meðunarodno pravni subjektivitet imaju sve tri zajednice. One mogu sticati prava i obaveze, biti pred sudom, zakljuèivati meðunarodne ugovore.

EZAE je nastala na osnovu saglasnosti država èlanica o potrebi razvoja zajednièke politike oko atomske energije. Sistem formiran Rimskim ugovorima pokazivao je nedostatke u tom smislu što su postojali zajednièki (sud i parlament) i posebni (ostali) organi.

Zajednice su imale zajednièke administativne službe za informisanje, izdavaštvo, statistiku i pravnu službu. U Rimskom ugovoru je predviðen prelazni period za ostvarenje ciljeva do 1970. (ispunjen godinu pre roka) .

MERGER ugovor iz 1965

Potpisan 1965, na snazi od 1967. radi objedinjavanja institucija. Oba èlana komisije biraju zemlje èlanice.

Pored Parlamenta i Suda pravde uspostavljeni su i Komisija i Jedinstveni savet. Nastaje i sistem finansiranja Zajednice iz sopstvenih izvora èime je postala mnogo više nezavisna i manje osetljiva na pritiske od strane èlanica.

Jedinstveni Evropski Akt Iz 1986.

Donet sa ciljem da se do 1992. formira unutrašnje tržište. Rad je bio u senci dva stanovišta pristalica èvršæeg jedinstva sa jedne i pristalica državnog suvereniteta s druge strane.

Kroz reformu strukturnih fondova uvršæeni su finansijski instrumenti. Neophodno je uspostaviti slobodu kretanja lica, roba, kapitala i usluga.

Komisija dobija veæa ovlašæenja u izvršnoj vlasti, a Parlament u spoljnoj politici. Takoðe, proširen je broj sluèajeva gde se odluèuje kvalifikovanom veæinom.

Jedinstvenim Evropskim aktom institucionalizovani su Evropski savet i Sud prve instance.

Ugovor O EU (Mastrihtski

Potpisan u Mastrihtu 1992, a stupa na snagu 1993. nakon sloma SSSR i ujedinjeja Nemaèke. Preovladalo je mišljenje da je nužno postiæi viši stepen jedinstva izmeðu naroda Evrope koji æe omoguæiti da se odluke donose na nivou što bliže graðanima.

Mastrihtski ugovor je uspostavio novi politièki entitet nazvan EU, iako naziv obuhvata mnoge evropske države koje izostaju van èlanstva. Unija je opisana kao entitet od tri stuba.

Prvi stub je sastavljen od tri postojeæe EZ (EZU^, EEZ i EZAE)

Drugi stub je saèinjen od sistema zajednièke spoljne i bezbednosne politike.

Treæi stub obuhvata sferu pravosuða i unutrašnje politike.

Ova tri stuba se smatraju jedinstvenim institucionalnim okvirom.

Ugovor je iz dva dela:

- Prvi se bavi ekonomskom i monetarnom unijom

- Drugi se bavi politièkom unijom.

Naloženo je uspostavljanje monetarne unije i jedinstvene valute najkasnije do 01.01.1999.

Formirani su Evropski savet i Komitet regija i institucijalizovan je Ombudsman, kojeg imenuje parlament Evrope.

Znaèajno je proširena delatnost zajednice u prostorima obrazovanja, kulture, javnog zdravlja, zaštite potrošaèa i prekomorske, industrijske saradnje.

Mastrihtski ugovor je novi kvalitet u procesu stvaranja unije sa federalnim ureðenjem.

U korpus komunitarnih (federativnih) delatnosti ulazile bi makroekonomija, spoljna i bezbednosna politika, pravosuðe i odbrana.

Stièe se utisak da su ciljevi Unije prvenstveno ekonomski i što veæe jedinstvo naroda Evrope. To bi bilo ostvareno podsticanjem privrednog razvoja i ukidanjem granica i jaèanje kohezije i sa jedinstvenom valutom. Identitet na meðunarodnoj sceni se afirmiše zaštitom prava i interesa svih državljana, graðana EU.

Supsidijarnost je podignuta na nivo konstitutivnih principa tek ugovorom o EU. Ogleda se u pronalaženju optimalnog nivoa odluèivanja i delovanja, odnosno na nivou što je moguæe bližem graðanima. Ovaj princip se uzima kao kriterijum raspodele nadležnosti u okviru unije. Obièno se oznaèava primat nacionalnog nivoa uz moguænost daljeg spuštanja na regionalni i lokalni nivo. Zajednica preduzima mere u skladu sa naèelom supsidijarnosti samo ako ciljevi predviðene akcije ne mogu biti u potrebnoj meri ostvareni od strane država èlanica (ne može se primeniti tamo gde Unija ima ekskluzivnu nadležnost) .

Primena je opravdana u sluèajevima:

1) ako je reè o transnacionalnom aspektu;

2) ukoliko su radnje države èlanice slabijeg kvaliteta;

3) radnja na komunitarnom nivou mora donositi jasne koristi.

Projekciju odluèivanja u EU uslovljavaju države èlanice, regioni, politièke stranke, pokreti, javno mnjenje i dr.

Unijsko gradjanstvo Segment unijskog gradjanstva obuhvata odgovarajuci korpus prava i obaveza za sve drzavljane drzava clanica.

Poseban znacaj imaju:

1) kretanja i nastanjivanja na prostor zajednice

2) biraèko pravo,

3) konzularno–diplomsku zaštitu

4) pravo podnošenja peticije

5) pravo obraæanja ombudsmanu

Komunitarni segment je prvi stub saradnje. Nužno je da 15 država èlanica u funkcionalnom smislu predstavlja jednu teritoriju.

Mere koje vode do ostvarivanja ciljeva su:

1) zabrana carinskih dažbina izmeðu èlanica i ogrenièenja kod uvoza i izvoza,

2) zajednièka trgovinska politika,

3) slobodan protok roba usluga i kapitala i lica,

4) mere kretanja lica,

5) zajednièka politika u poljoprivredi, saobraæaju i ribarstvu,

6) poštovanje pravila konkurencije,

7) usklaðivanje nacionalnog zakonodavstva,

8) kordinacija politike zapošljavanja,

9) socijalna poltika i evropski socijalni fond,

10) uèvršæivanje ekonomske kohezije,

11) zaštita životne sredine,

12) jaèanje konkurentnosti industrije,

13) unapreðenje nauèno istraživaèkog rada,

14) podsticanje stvaranja ,

15) visoka zdravstvena zaštita,

16) razvoj obrazovanja i vaspitanja,

17) saradnja u oblasti razvoja,

18) pridruživanje prekomorskih zemalja,

19) zaštita potrošaèa,

20) mere u oblastima energetike, civilne zaštite i turizma i

21) vizni režim, kultura

U veæini ovih oblasti je ranije postojala nadležnost u manjem ili veæem obliku

Socijalna politika

Mastrihtski ugovor je ostao nedoreèen usled protivljenja V. Britanije pa je saèinjen protokol o socijalnoj politici koji je potpisalo 11 država gde su èlanice dobile moguænost korišæenja institucionalne strukture.

Ekonomsko monetarna unija

Mastrihtski ugovor potpuno definiše ekonomsko-monetarnu politiku i njenu dinamiku kroz uvoðenje pariteta valute preko jedinstvene valute uz uspostavljanje Evropske centralne banke.

Konaèno uspostavljanje monetarne unije se vezuje za 1 januar 1999. ali se euro pojavio tek 2002. (V. B. i Danska su recimo saèuvale svoju valutu)

Pored Komiteta regija formiran je ombudsman koji kontroliše rad komunitarnih institucija.

Zajednièka spoljna politika i bezbednost su drugi stub, kroz oèuvanje integriteta, nezavisnosti i osnovnih interesa unije i jaèanja njene bezbednosti. Nužno je obezbediti sistematsku saradnju država èlanica povodom pitanja od opšteg znaèaja.

Posebnom deklaracijom uz mastrihtski ugovor odbrana EU æe se razvijati jaèajuæi stub Atlantskog saveza (marginalizuje se Evropski parlament i Komisija i Evropski sud)

Pravosuðe i unutrašnji poslovi su treæi stub

Postoji saradnja kod ovih segmenata:azil, režim prelaska spoljnih granica, narkomanija, kriminal, imigracija, carine, policijska saradnja, pravosudna saranja u civilnim i kriviènim predmetima..

Savet može delovati posredstvom:

usvajanja zajednièkog stava (joint position),

2) zajednièkih akcija (joint action),

3) upuæivanjem nacrta konvencija èlanicama.

Ove odluke savet donosi 2/3 veæinom, Države èlanice su obavezne da uspostave koordinaciju nacionalnih organa kroz Koordinacioni komitet.

Referendum - Mastrihtski ugovor je prihvaæen uz otpor preko referenduma koji je u Danskoj ponovljen uz odreðene ustupke (ne uèestvuje u odbrambenoj uniji) . Bilo je teškoæa i u Francuskoj, Nemaèkoj i V. B.

Amsterdamski Ugovor

Deklarativno se od strane svih država èlanica izazvala volja za dogradnjom institucionalnog i pravnog okvira EU. To je delimièno postignuto ugovorom koji su potisale 15 èlanica u Amsterdamu 1997, a na snagu je stupio 1. maja 1999.

Oèekivano proširenje EU zahtevalo je reformu Institucija. Pretežni deo ovog ugovora se odnosi na dopune i izmene Osnivaèkih ugovora. Njegov znaèaj je primetan u oblasti:bliže saradnje; ljudskih prava i sloboda; evropskog graðanstva; ravnopravnost polova; pravosuða –komunitarni režim; evropskog parlamenta; supsidijarnost; izmeni mehanizama konstituisanja komisije; socijalna politika, zdravstvo, zaštita potrošaèa, zapošljavanje

Ciljevi unije su neznatno izmenjeni, posebno je važno jaèanje unije kao prostora slobode, bezbednosti i pravde, uz usvajanje mera kontrole granica, imigracije, azila i borbe protiv kriminala. Dodatne oblasti van ovod koncepta su poboljšanje funkcije organa EU zbog proširenja, odbrana, Budžetska disciplina, demokratiènost.

Glavno pitanje je kako ne urušiti osnovne vrednosti pri proširenju unije i kako otkloniti deficit demokratiènosti.

Bliska saradnja - Nezaobilazna je izmena u Amsterdamskom ugovoru koja se odnosi na blisku saradnju (moguænost da se odreðena grupa èlanica odluèi za dublju, širu i intenzivniju saradnju. S tim što je potrebno da ostale države nisu zainteresovane, da takav vid saradnje ne dira tekovine da nije protiv pravila konkurencije i institucionalnih okvira EU.

Princip supsidijarnosti se primenjuje u skladu sa restriktivnim tumaèenjem granica ekskluzivne nadležnosti. Unija ima ekskluzivnu nadležnost kod regulisanja unutrašnjeg tržišta, zajednièke komercijalne i poljoprivredne politike a uvodi se i princip proporcionalnosti.

Povelja EU o osnovnim pravima usvojena je 2000. i predstavlja dodatnu osnovu zaštite ljudskih prava.

Postoje sankcije za povrede osnovnih ustavnih principa (demokratije, vladavine prava, zaštite sloboda) u vidu suspenzije koju izrièe savet. Važna promena je vezana za uspostavljanje prostora slobode, sigurnosti i pravde koja se odnosi na režim viza, azila, imigracije i slobode kretanja lica na prostoru zajednice što se odnosi i na državljane treæih zemalja.

Nove odredbe u oblasti zapošljavanja se uglavnom odnose na zabranu diskriminacije.

Ugovor Iz Nice

2000. šefovi vlada i država su na Konferenciji postigli dogovor i potpisali ugovor bez veæih ambicija. Postojale su izvesne teškoæe. Naime, irski referendum neuspeva 2001. ali 2002 je uspešan. Najvažnije je bilo izvršiti rebalans moæi izmeðu institucija jer se Amsterdamski ugovor nije bavio u dovoljnoj meri funkcionisanjem Unije posle proširenja. Doneta je odluka na meðunarodnoj konferenciji da se razreši pitanje velièine i kompozicije Komisije. Kasnije se ispostavilo da je sud o Amsterdamskom ugovoru pogrešan jer je i ovako bilo malo konkretnih rezultata i problemi nisu prevaziðeni.

Promene su najznaèajnije izvršene u drugom i treæem stubu. Polje zajednièke odbrambene politike ima promenu u vidu moguænosti spajanja svih ili delova vojnih snaga. Formirane su i snage za brza dejstva od 60.000 vojnika i 5.000 policajaca. Formirani su novi organi odbrane: politièko-bezbednosni komitet; vojni komitet EU i generelštab EU. Napravljena je i agencija EUROJUST koja je za prevenciju kriminala.

Sud prve instance ima proširene oblasti donošenja odluka. Izvršena je i preraspodela mesta (Nemaèka je dobila 99 mesta) od ukupno 732.

Ovaj ugovor doprineo jaèanju demokratije i omoguæio legitimitet politièkim partijama. Poveæana su i ovlašæenja predsednika komisije.

Ranija bliska saradnja nazvana je pojaèana saradnja i može se dobiti na zahtev samo 8 èlanica što nije veæina. Saradnja se uspostavlja tako što se zainteresonane države obraæaju komisiji koja predlog šalje savetu koji odobrava saradnju kvalifikovanom veæinom. Pojaèana saradnja je moguæa u sva tri stuba.

Buduænost ugovora iz Nice je neizvesna posle proširenja 2004. Njime je zakluèen proces reformi Zajednice unije i današnja zajednica (unija) se u mnogome razlikuje od one sa poèetka

  • OSTALI UGOVORNI IZVORI

Ugovori sa treæim državama

Ugovor iz Mastrihta kaže da “ugovori koji se zakljuèuju izmeðu zajednice i jedne i više država ili með. org. obavezuju organe Zajednice i države èlanice”. Oni moraju biti kompatibilni sa osnivaèkim ugovorima inaèe ne bi mogli da stupe na snagu.

Postoji podela na:

1)ugovore koje države èlanice spajaju sa treæim državama

2)ugovore koje unija sklapa sa treæim državama.

Obe vrste ugovora posle stupanja na snagu osnivaèkih ugovora moraju biti u saglasnosti sa njima, pri ovome države èlanice imaju slobodu ugovaranja u onim oblastima u kojima unija nema nadležnosti.

Ekonomski ugovori

Odnose se na sporazume koje je EU zakljuèila sa zemljama EFTA, Mediteranskim zemljama i zemljama u razvoju.

Ovi ugovori su znaèajan izvor prava EU i regulišu pitanja trgovine sa treæim zemljama i na drugim poljima. Poseban znaèaj ima ugovor o stvaranju zajednièkog evropskog ekonomskog prostora sa EFTA državama (kod indus. proizvoda nema carina i kontigenata, dok u poljoprivredi ima restrikcija).

Sporazum o Evropskom ekon. prostoru podeljen je na šest delova. Oni se bave pitanjem slobodnog kretanja kapitala roba i usluga. Kompletiranjem propisa i dr. sporazum predviða slobodu kretanja radnika i zabranjena je diskriminacija zaposlenih na nacionalnoj osnovi. Postoje pravila o koordinaciji soc. pitanja i priznanja diploma. Sporazum sadrži i pravila o zaštiti potrošaèa ,životne sredine i kompanijsko pravo. Postoji saradnja kod istraživanja, teh.razvoja, informatike, obrazovanja, omladine, malih i srednjih preduzeæa

Sporazumi sa mediteranskim zemljama– Zajednica može zakljuèiti sa jednom ili više država ili með. org. sporazume o pridruživanju ,što obuhvata uzajamna prava i obaveze. Obuhvata saradnju u ribarstvu, teh. i nauènu saradnju

Veæina ovih sporazuma dodeljivala je državama ugovornicama povlašæeni status u trgovini sa EU.

EU ima zonu slobodne trgovine do 2010.godine sa: Alžirom,Marokom,Turskom,Izraelom,Egiptom,Jordanom,Libanom,Palestinom,Sirijom, Kiprom i Maltom (koja je promenila status kao èlan u meðuvremenu).

Ugovori sa zemljama u razvoju - su ugovori zemalja uglavnom sa svojim bivšim kolonijama.

Prva Lome konvencija je doneta 1975. izmeðu EZ i 46 zemalja Afrike, Kariba i Pacifika(kasnije se broj širi na 70). Najvažnija olakšica za ove zemlje je bescarinski izvoz u zemlje EZ. Takoðe se zakljuèuju znaèajni ugovori sa razvijenim zemljama Azije, Argentinom,Meksikom,Indijom i Èileom.

II AKTI INSTITUCIJA EU

U cilju izvršavanja svojih zadataka iz ugovora Evropski parlament sa Savetom a Savet sa Komisijom donose:

  • uredbe
  • direktive (uputstva)
  • odluke
  • preporuke i
  • mišljenja

Postoje i drugi izvori prava tzv. meko pravo a to su uputi,izjave,programi deklaracije,bele,zelene knjige,zapisnici itd.

1.Uredbe su direktno primenljive i obavezuju sve države èlanice EU. One se objavljuju u Službenom glasniku EU. Uredbe daju opšte smernice i nisu imenovane pojedinaèno,veæ su opšteg karaktera. Direktna primena nije na najbolji naèin precizirana. One imaju trenutno dejstvo, i da nacionalni sudovi moraju štiti prava pojedinaca. Postaju automatski deo pravnog sistema država, odnosno države usaglašavaju svoje nacionalno pravo sa njima.

2.Direktive (uputstva) obavezuju èlanice, ali ostavljaju državama èlanicama izbor forme i naèina primene. Moraju se implementirati u nacionalno zakonodavstvo, ali u saglasnosti s pravilima procedure svake države èlanice. I, ne moraju se objaviti u “službenom glasniku”, ali praksa pokazuje da se veliki broj objavljuje. Strane kojima su upuæene moraju biti notifikovane. Stupaju na snagu 20 dana nakon objavljivanja. Direktive imaju direktno dejstvo u relacijama pojedinaca i država. Direktive su pogodne za procese harmonizacije pojedinih oblasti.

3.Odluke – su obavezne za one na koje su adresirane (državama ili kompanijama). Pri tome ne zahtevaju nacionalnu proceduru implementacije i nemaju opšti karakter. Moraju biti objavljene u Službenom glasniku i stupaju na snagu 20 dana posle objavljivanja. Mogu imati direktno dejstvo. Centralna banka može donositi odluke.

4.Preporuke i mišljenja nisu obavezne za èlanice, veæ imaju znaèaj u tome što pozivaju države da se ponašaju na odreðeni naèin. Preporuke nemaju obavezni karakter.   Mišljenja omoguæuju institucijama da povodom nekih po pravilu važnih stvari iznesu svoje mišljenje.Znaèaj preporuke i mišljenja je u tome što one anticipiraju pojedina pravila jer uglavnom sadrže upotrebljiva rešenja pjedinih problema.

5.Meko pravo Soft law ne pripada formalno izvorima prava EU ali njegovi akti proizvode pravna dejstva. To su deklaracije,rezolucije,meðuinstitucijalni ugovori

Sudska praksa kao izvor prava – Evropski sud imao je veliku ulogu u formiranju komunitarnog prava. Zabeleženi su brojni sluèajevi u praksi u kojima je Sud nemajuæi pravog uporišta u osnivaèkim ugovorima primenio metode tumaèenja prava preuzimajuæi zakonodavnu funkciju. To je davalo poseban znaèaj praksi kao izvoru komunitarnog prava.

III INSTITUCIJE EU

1. EVROPSKI SAVET

je glavni organ jer se na njemu donose strateške politièke odluke.

Poèeo je sa radom 74’ iako nije bio predviðen kao organ u osnivaèkim ugovorima, u Mastrihtu je institucionalizovan.

Savet se sastoji od šefova država ili vlada država èlanica, predsednika komisije i ministara spoljnih poslova i èlana Komisije zaduženog za spoljne poslove.

Sastaju se dva puta godišnje u razlièitim mestima i podnosi se izveštaj Evropskom parlamentu.

Nadležnosti saveta su široke tako da on odluèuje da li su èlanice ispunile uslov za prelazak na jedinstvenu valutu, ureðuje spoljnu politiku i strategije, arbitrira u znaèajnim politièkim problemima, može i izreæi mere suspenzije.

2. SAVET EVROPSKE UNIJE

Savet je preimenovan posle ugovora u Mastrihtu u Savet EU i sastavljen je od po jednog predstavnika svake èlanice koji mora biti najmanje na ministarskom nivou. Kod strateških pitanja u rad se ukljuèuju i šefovi vlada ili država, za ostala pitanja su resorski ministri dovoljni.

Èlanovi saveta dobijaju instrukcije od svojih vlada ali deluju u opštem interesu unije. Pri donošenju odluka potreban je konsenzus.

Savetom predsedava svaka èlanica po 6 meseci i to uvek se smenjuju mala i velika zemlja. Predsednik održava veze sa Komisijom i Parlamentom i pripema sastanke i agende i predstavlja savet van unije.

- Najvažnija f-ja Saveta je da se izvršavaju obaveze predviðene u ugovoru o osnivanju. On vrši koordinaciju ekonomskih politika èlanica, raspisuje izbore, može menjati sudije Evropskog suda, èlanove Komisije i drugih sporednih institucija. Odluke se mogu donositi jednoglasno, prostom i kvalifikovanom veæinom.

- Jednoglasnost se zahteva kod nekoliko sfera

1)mera protiv diskriminacije

2)ugovora sa treæim državama

3)promena broja sudija u Evropskom sudu

4)izmena statuta Evropskog suda

5)izmena broja èlanova Komisije

6)budžeta

7)postavljanja èlanova revizorskog suda

8)prijema novih èlanova

9)novih prava graðana EU

10)upotrebe službenog jezika

- Prosta veæina je naèin odluèivanja koji se svrtava u izuzetke, primenjuje se kod proceduralnih pitanja; poslovnika o radu; razmatranja nekih pitanja; sazivanja meðuvladine konferencije, kod produžavanja roka za usvajanje nekog akta.

- Kvalifikovana veæina je mnogo brže odluèivanje i ne zahteva saglasnost svih èlanica što je u suprotnosti sa pravima država kao suverenih subjekata. Zbog toga, da ne bi došlo do preglasavanja, je uvedeno ponderisano glasanje gde se glasovi vrednuju po broju stanovništva. Nemaèka ,Italija, Francuska i V. Britanija imaju po 10 glasova, Španija 8, Belgija, Portugal i Holandija 5, Austrija i Švedska po 4 , Danska, Finska i Irska po 3 a Luksemburg 2. Za kvalifikovanu veæinu potrebno je 62 od 87 glasova.Ipak male države mogu biti marginalizovane.

- COREPER èine ambasadori država èlanica. Postoji ambasadorski nivo koji se bavi spoljnim poslovima važnim ekonomskim i finansijskim pitanjima i niži nivo njihovih zamenika koji se bavi socijalnim pitanjima

3. KOMISIJA

Komisija je bila sastavljena od èlanova iz država èlanica, po dva èlana velike i po jedan male države. Komisija se sastaje u Briselu i saèinjava preporuke za Savet i Parlament.

Èlanovi komisije su zvaniènici Evropske unije i nisu obavezni da primaju uputstva svojih vlada.

Komisija je podeljena na Generalne direktorate i to za :

spoljne i ekonomske odnose

ekon. i fin. pitanja

industriju

konkurenciju

zapošljavanje

poloprivredu

saobraæaj

razvoj

osoblje i administracija

audiovizuelna oblast, informatika

životna sredina, nuklearna bezbednost

nauka, istraživanje i razvoj

telekomunikacije

ribolov

unutrašnje tržište i fin. usluge

regionalna politika

energija

krediti

budžet

carine

fin. kontrola

obrazovanje i omladina

politika preduzeæa, trgovina turizam

Direktorati obièno imaju èinovnièki aparat od uglednog i prestižnog personala.

Savet na nivou šefova država postavlja predsednika komisije što odobrava Parlament EU. Iako se komisija odnosno èlanovi biraju kolektivno svaki od njih može biti smenjen pojedinaèno.

Dužnosti(funkcije) komisije se klasifikuju u tri grupe:

-Prva grupa f-ja je inicijator akcija,komisija predlaže Savetu donošenje odluka.

-Druga grupa f-ja obuhvata staranje o primeni osnivaèkih ugovora.

-Treæa bi se mogla oznaèiti kao izvršna. Komisija ima ovlašæenje da nakon donošenja odluke nadgleda kao supervizor implementaciju.

Važna je i nova uloga komisije u spoljnoj politici da bude pregovaraè i da posle pregovora ponudi predlog ugovora na zakljuèivanje Savetu.

Uloga komisije je da obezbedi

primenu ugovora i mera koje organi donose

saèinjavanje preporuka i mišljenja

samostalno odluèivanje i pripremanje mera

vršenje ovlašæenja koja je Savet preneo na nju

PARLAMENT

Parlament ima sedište u Strazburu. Bira se svake pete godine i obavlja demokratsku kontrolu institucija EU. On je predviðen u Rimskom ugovoru i zvao se Asambleja.

Sastavljen je od 626 èlanova od kojih su 99 poslanika iz Nemaèke,87 imaju Italija, Francuska i V. Britanija, Španija 64, Holandija 30, Belgija, Portugal i Grèka 25, Austrija i Švedska po 20, Danska, Finska 20 i Irska 15 i Luksemburg 6. Za kvalifikovanu veæinu potrebno je 62 od 87 glasova. Ugovorom iz Nice broj se 2004 menja do 732.

Parlament je dobio znaèajna ovlašæenja u razmatranjima budžetskih pitanja, naime ima prava:

- finalnog odluèivanja o neobaveznim rashodima;

- da prihvati ili odbije predlog budžeta

- samostalnog izdavanja budžetskih razrešnica

Parlament može da izmeni predlog budžeta u 1)pogledu obaveznih trošk. 2)u pogledu neobaveznih rashoda.

Izmene se dostavljaju Savetu koji može da ih ne prihvati i vraæa parlamentu koji ustanovljava konaènu verziju.

Parlament dobija i znaèajnu konsultativnu ulogu. Savet je obavezan da traži mišljenje parlamenta prilikom donošenja akata u: tehn. razvoju i delatnosti; društvene i soc. kohezije; osnivanja zajednièkih preduzeæa; zaštiti životne sredine; ujednaèavanja propisa u oblasti poreza na promet. Parlament ima pravo da bude informisan o svim vidovima spoljne politike EU i konsultovan u pitanjima pravosuða i unutrašnjih poslova. U sluèaju da parlament uskrati mišljenje neki akt bi se mogao poništiti u postupku pred sudom.

U Mastrihtu je procedura saradnje proširena na akta iz životne sredine, diskriminacije po osnovi državljanstva, saobraæajne politike, podjednakog tretmana u fin. institucijama, zdravlja radnika, struènog osposobljavanja, infrastrukture, razvoja nerazvijenih zemalja i regionalni razvoj.

Stavovi perlamenta nisu ipak mogli blokirati odluku uprkos protivljenju.

Postupak koodluèivanja – u ovom postupku komisija podnosi mišljenje Savetu i Parlamentu koji daje svoje mišljenje i nakon toga Savet donosi zajednièki stav ili mu se protivi i tad interveniše Komitet za mirenje radi postizanja kompromisa. Ukoliko ovaj stav ili tzv “drugo èitanje” parlament veæinom odbaci predlog se smatra odbaèenim, što je skoro identièno “pravu veta”. Ako nije bilo veæine Savet može doneti odluku o usvajanju. Postupak koodluèivanja se primenjuje u:

oblasti slobode kretanja radnika

prava nastanjivanja za samozaposlena lica

ujednaèavanja propisa u sferi odreðivanja spec. položaja stranaca

uslovima za priznavanje kvalif.

slobode pružanja usluga

sferi saradnje u obrazovanju i kulturi

zaštiti zdravlja

zaštiti potrošaèa

finansiranju nauènih i razvojnih programa

U postupku koodluèivanja se najbolje promoviše meðuinstitucionalna saradnja u EU. Ugovor iz Amsterdama je još proširio ovaj postupak na više oblasti: nediskriminaciju po nacionalnosti, sloboda kretanja i nastanjivanja, soc. osiguranje za radnike migrante, dinamiziranje zapošljavanja, carinska saradnja, mere suzbijanja pronevera, zaštita liènih podataka, prikupljanje statistièkih podataka.

Postupak davanja saglasnosti iniciran je jedinstvenim evropskim aktom. Pojedini znaèajni akti se ne mogu doneti bez saglasnosti perlamenta što se primenjuje kod kontrole poslovanja fin. institucija, amandmana na statut Evropskog sistema banaka, izbor predsednika i èlanova komisije

Ugovor iz Nice je poveæao broj sluèajeva koodluèivanja. U superviziji i nadzoru parlament ima direktnu politièku kontrolu nad radom Komisije i saveta,ali on nema ovlašæenje da menja akte Saveta i Komisije.

Èlanovi Parlamenta uživaju privilegije i imunitet na nivou poslanika nacionalnih parlamenata.

5. EVROPSKI SUD PRAVDE

Ima sedište u Luksemburgu i sastavljen je od po jednog sudije iz svake države èlanice koji se biraju na 6 godina. Predloge sudijama za pojedine sluèajeve pripremaju devet Opštih pravobranilaca u obliku pripremnog mišljenja. Za vreme mandata sudije ne mogu obavljati ni jednu drugu f-ju. Od sudija se bira predsednik na period od tri godine, a sekretar se bira tajnim glasanjem sudija.

Evropski sud iako je formiran na osnovu með. ugovora se razlikuje od með. sudskih organa najviše jer ima funkciju tumaèa osnivaèkih ugovora. On je nadnacionalan jer se ogleda u nezavisnosti njegovih sudija i generalnih pravobranilaca. Dakle on je netipièna sudska institucija.

Evropski sud pravde ima osnovnu f-ju da obezbedi pravilnu primenu osnivaèkih ugovora, kroz formu arbitra u rešavanju sukoba izmeðu evropskih institucija i država èlanica. Time se postiže da evropske inst. ne mogu raspolagati sa više vlasti nego što im je dato na osnovu ugovora o osnivanju.

Postoji podela nadležnosti na :

onu po direktnim tužbama

nadležnost po prethodnim pitanjima

U prvu kategoriju spadaju kategorije koje se pokreæu na zahtev komisije zbog:

neispunjavaja obaveza

poništavanja nezakonitih akta

neèinjenje organa EU da preduzmu mere protiv kršenja odredaba iz osnivaèkog ugovora

naknada štete

u vezi Centralne i Investicione banke

u vezi razrešenja èlana komisije

radno pravni sporovi

sporovi na osnovu arbitražnih klauzula

Druga kategorija sporova se odnosi na preliminarnu fazu sudske f-je. Znaèi da domaæi sud može zatražiti od Evropskog suda mišljenje o predmetu koji se pred njim nalazi.

Odluka suda o ovim pitanjima se ne odnosi u obliku presude veæ se samo izjašnjava kada je to izjašnjavanje uslov presude od strane nacionalnih sudova. Sud je nadležan da odluèuje o tumaèenju ugovora; valjanosti akata; statuta tela.

Pitanje postupka pred Sudom pravde je regulisano protokolima o statutu suda uz osnivaèke ugovore i Poslovnikom o radu. Postoje 2 vrste postupaka pred sudom i to postupak po direktnim tužbama i po prethodnim pitanjima. Postupak se sastoji iz pismenog postupka, pripremnog istraživanja, usmenog pretresa i donošenja presude.

Pred sudom se mogu voditi sledeæi posebni postupci:

1)postupak po prigovoru teæe strane

2)po osnovu otkrivanja nove èinjenice

3)tumaèenje presude

Pravo na podnošenje ove tužbe imaju države èlanice, institucije EU i fizièka i pravna lica. Sud donosi presudu koja je obavezna od dana donošenja èime se izbegava statiènost svake presude.

6. OSTALE INSTITUCIJE

a.      Centralna banka

b.      Evropska Investiciona banka

c.      Revizorski sud

d.      Prvostepeni sud - sud prve instance

e.      Ombudsman

Evropska Centralna banka

Deo je Evropskog sistema centralnih banaka u koji još ulaze i nacionalne centralne banke država èlanica. Sedište je u Frankfurtu.

- Centralna banka je nadležna da se bavi kreiranjem i voðenjem monetarne politike EU.Osnovni zadatak joj je da osigura monetarnu stabilnost i upravljanje poslovima vezanim za euro. Ona vrši devizne poslove, drži i upravlja deviznim rezervama država èlanica i unapreðuje platni promet. Politika cen. banke mora biti u saglasnosti sa osnovnim principima ekonomske politike EU. To su tržišna ekonomija zasnovana na konkurenciji,stabilnim cenama,javnim finansijama,monetarnim uslovima i platnom bilansu. Nacionalne centralne banke moraju slediti politiku ECB. ECB podnosi godišnji izveštaj o svojim aktivnostima Evropskom Parlamentu,Komisiji,Savetu EU i Evropski Savet.

- Efikasnost rada banke se ocenjuje pred parlamentom, donosi se ocena zakonitosti, tužbi, odluka i akta, presude u sporovima.

Evropski parlament nema ovlašæenje da menja institucionalno ustrojstvo CB.

- Najvažniji organi ECB su Savet guvernera i Izvršni odbor.

Savet guvernera je sastavljen od guvernera nacionalnih centralnih banaka država èlanica koji imaju po jedan glas i ovaj savet utvrðuje monetarnu politiku EU. On obavlja upravne funkcije, a kvorum èini 2/3 èlanova.

Izvršni odbor je sastavljen od predsednika, potpredsednika èetiri èlana. Izborni period je 8 god, bez prava ponovnog izbora. On sprovodi monetarnu politiku u skladu sa odlukama Saveta guvernera.

EVROPSKA INVESTICIONA BANKA

Investiciona banka je osnovana Rimskim ugovorima 1957. Njen osnovni cilj je da finansira projekte koji doprinose skladnom razvoju zajednièkog tržišta i u projekte u manje razvijenim regionima. Pomaže i razvoj malih i srednjih preduzeæa ulaganjem kapitala i kreditima.

Glavni organi su:

- Savet guvernera(èine ministri država èlanica)koji kreira kreditnu politiku banke

-Administrativni savet koji ima 25 èlanova iz struke i donosi odluke o garancijama kreditima i pozajmicama

- Upravni komitet koji obavlja dnevne poslove, èini ga predsednik i 6 potpredsednika. Bira ih na 6g. Savet guvernera.

Ima zadatak da vrši provere ispravnosti knjigovodstvenih podataka.

REVIZORSKI SUD

je iz 1975 i sastavljen je od po jednog èlana iz svake države. Oni se regrutuju iz redova struènjaka koji su obavljali visoke f-je finan. kontrole. Zahteva se da svoje f-je obavljaju nepristrasno i u duhu pravila struke bez uticaja autoriteta vlasti. Revizorski sud vrši kontrolu i superviziju budžetskih i finansijskih raspolaganja.

Godišnji izveštaj se objavljuje u Službenom glasniku EU.

Sud je dužan da podnese izveštaj o svim vrstama neregularnosti, deluje preventivno i naziva se savešæu EU. Najvažnije je što deluje na popravljanju finansijske discipline metodama kontrole i neposrednog uvida.On obavlja samo spoljnu kontrolu.

SUD PRVE INSTANCE (Prvostepeni sud)

Nastao je ’86. s ciljem da se sud pravde rastereti. Sud je sastavljen od 15 èlanova koji sude u veæima od 3 ili 5 sudija.

- Nadležnost suda obuhvata :

sporove koji nastaju izmeðu zajednice i njenih službenika

sporove iz oblasti nadoknade specif. šteta po tužbama protiv komisije

sporove nastale po tužbama u vezi konkurencije

tužbe po osnovu arbitražne klauzule

tužbe za kontrolu zakonitosti koje podnose fizièka i pravna lica

Sud prve instance nije samostalan organ veæ je pridodat Sudu pravde i njemu se može ulagati tužba na prvostepeni sud usled:

nenadležnosti,

materijalne povrede prava EU i

zbog povrede pravila postupka.

Broj sporova pred sudom prve instance poveæava se posle Nice.

OMBUDSMAN

Organ koji je uspostavljen ugovorom iz Mastrihta i baziran je na skandinavskoj pravnoj tradiciji. Ombudsmana imenuje evropski parlament.

Ovaj organ prima žalbe od svakog graðanina unije ili pravnog lica koje ima sedište u nekoj državi èlanici a koje se odnosi na sluèajeve loše uprave u radu komunitarnih organa ili tela sa izuzetkom Suda pravde i Prvostepenog suda u vršenju njihovih f-ja.

On je potpuno nezavisan u vršenju svojih f-ja, ne može ni da traži ni da primi uputstva od bilo kog organa ili institucije.

Lice imenovano za Ombudsmana za vreme trajanja mandata ne može obavljati bilo koju drugu, plaæenu ili neplaæenu profesionalnu delatnost.

Evropski Parlament utvrðuje status i opšte uslove vršenja f-je Ombudsmana.

Može da traži da inst. donesu odreðena akta i da daje sve relevantne inf. Ombudsman može u vezi sa bilo kojim pitanjem da uputi izveštaj parlamentu, a dužan je da podnese i godišnji izveštaj.



Politica de confidentialitate | Termeni si conditii de utilizare



DISTRIBUIE DOCUMENTUL

Comentarii


Vizualizari: 2654
Importanta: rank

Comenteaza documentul:

Te rugam sa te autentifici sau sa iti faci cont pentru a putea comenta

Creaza cont nou

Termeni si conditii de utilizare | Contact
© SCRIGROUP 2025 . All rights reserved