REGIONALNI RAZVOJ I REGIONALNA POLITIKA HRVATSKE

REGIONALNI RAZVOJ I REGIONALNA POLITIKA HRVATSKE

SUVREMENA REGIONALNA POLITIKA IZMEĐU TRIŠTA I DRŽAVE

- REGIJA – dio zemljišne površine koju karakteriziraju određena obilježja (fizička, ekonomska, politička) koja je čine jedinstvenom i različitom od drugih područja

- KRITERIJI RAZGRANIČENJA: GOSP.KRITERIJ – gosp. “zaokružen” prostor unutar kojeg će gosp. subjekti moći optimalno rješavati zajednička razvojna i tekuća pitanja.

- REGIONALNI PROBLEM – postoji kada neka regija odstupa od “nacionalnog prosjeka” u nekim važnim pitanjima kao što su:

visoka i trajna nezaposlenost

niska razina i spor rast BDP-a per capita

visok stupanj ovisnosti o uskoj industrijskoj bazi

nagli pad proizvodnje

neodgovarajuća opremljenost infrastrukturom

velike migracije izvan regije

- NEOLIBERALNA EKONOMSKA TEORIJA (TEORIJA KONVERGANCIJE): zastupnici ove teorije smatraju da su razlike s obzirom na nezaposlenost, dohodak po stanovniku, infrastruktura i sl. privremene ili kratkoročne! S vremenom će tržišne snage utjecati na uravnoteženje razine razvijenosti regija.

Pretpostavka: rad i kapital savršeno su mobilni bez ograničenja napuštanja ili ulaženja u regiju.

Kritika: rad i kapital nisu savršeno mobilni, poslodavci i zaposleni ne posjeduju dovoljno informacija o prilikama u drugim regijama. Visoki troškovi preseljenja, realokacije tvornica i strojeva. Potreban je određen stupanj državne intervencije kako bi se ispravile nesavršenosti slobodnog tržišta.

- KEJNEZIJANSKA (INTERVENCIONISTAČKA) EKONOMSKA TEORIJA: veća potreba drž. intervencije – zastupnici ove teorije smatraju da slobodno tržište djeluje na način da povećava, umjesto da smanjuje regionalne razlike.

Cilj državne intervencije – spriječiti migracije radne snage, poticati nove tvrtke da lociraju svoje poslovne aktivnosti u te regije.

- RH: razlikuje se nekoliko razdoblja u pogledu tipa regionalne strategije i politike.

1. TEORIJA POLOVA – cilj: policentrični razvoj koji se zasniva na industrijalizaciji, tj. stvaranju i lociranju velikih ind. pogona kao nositelja razvoja regije.

2. TEORIJA VELIKOG UDARA – primjenjuje se u kraćim razdobljima, zasniva se na transferu štednje (investicija) iz okruženja u siromašnije regije.

3. TEORIJA KOMPLEKSNOG RAZVOJA – cilj: održavanje interne i eksterne ravnoteže.

- aktualna regionalizacija Hrv. obavljena je uz velike političke utjecaje. Hrv. bi se morala decentralizirati i to u najširem smislu.

DECENTRALIZACIJA:

- pozitivni učinci – stabilniji i ravnomjerni razvoj svih dijelova RH. Decentralizacija odlučivanja o fiskalnim prihodima omogučila bi formiranje konkurentnih poreznih politika s ciljem privlačenja proizvodnih faktora. Lokalni donositelji odluka bi pri tome pridobivali pozornost elastičnosti njihovih poreznih prihoda s obzirom na porezne stope koje bi sami kontrolirali – osnova za međuregionalnu poreznu konkurenciju.

- u Hrv. fiskalnom sustavu nije uspostavljena adekvatna vertikalna ravnoteža i raspodjela nadležnosti i fiskalnih kapaciteta između organa lokalne samouprave i uprave i centralne države.

- JEZGRA VS PERIFERIJA: jezgra – regija s najbržim gospodarskim rastom – Grad Zagreb.

- Hrvatska se u proteklom desetljeću razvila u MONOCENTRIČNO GOSPODARSTVO s dominantnim sudjelovanjem Zagreba.

Posljedice:

pritisak na centralizaciju poslovnih aktivnosi u jednom centru i relativan pad poslovnih aktivnosti u ostalim regijama,

napuštanje/smanjenje stupnja korištenja resursa u tim regijama,

porast oportunitetnih troškova u manje razvijenim regijama i višak potražnje za razvojnim resursima u Zg. poskupljuju ukupne troškove takvog modela razvoja i smanjuju konkurentnost hrv. gosp.

NEKE ČINJENICE O REGIONALNOJ EKONOMSKO-RAZVOJNOJ GEOGRAFIJI HRVATSKE

- dosadašnji regionalni razvoj Hrv. može se podijeliti u 2 podrazdoblja:

do 1990.g. – Hrvatska je sastavni dio bivše Federacije,

od 1990.g. – Hrv. samostalna država

- Do 1990.:

1986-1990.g. manje razvijenim područjem smatralo se područje koje je obuhvaćalo oko 32% površine i 15,7% stanovništva Hrv.,

veliki broj nerazvijenih općina – snažno nastojanje općina da budu proglašene nerazvijenim – u tom slučaju su kandidirane za sredstva Fonda za razvoj nedovoljno razvijenih krajeva – Fond je jedan od najvažnijih instrumenata političkog usmjeravanja regionalnog razvoja.

- Od 1990.g.:

neki elementi regionalne politike bilu su zastupljeni u pojedinačnim zakonskim aktima ili u elementima fiskalne politike,

jedan od najvažnijih indikatora regionalne razvijenosti: BDP per capita (1999.) pokazuje po županijama raspon izeđu najmanje i najviše vrijednosti od 1:8,4 dok je 1990.g. taj omjer bio 1:6.

TREND IZRAZITE CENTRALIZACIJE – gosp. Hrv. u njezin glavni grad Zagreb i svega nekoliko regionalnih gospodarskih centara. Time je definitivno napušten model policentričnog razvoja Hrv. i ostvaren je model monocentričnog razvoja.

2003.g. Zagreb:

sjedište 36% ukupnog broja hrv. poduzetnika,

38% ukupnih zaposlenih,

poduzetnici sa sjedištem u ZG. ostvaruju gotovo 50% ukupnih prihoda, raspolažu sa 50% aktive, ostvaruju oko 45% izvoza,

sjedište 45% broja banaka, 62% temeljnog kapitala hrv. banaka.

- Obje ove tendencije uzrokuju: povećanje divergencije u razini gosp. razvoja i centralizaciju gospodarstva - Uzrokuju veliki pad konkurentske sposobnosti ukupnog hrv. gosp. To se događa zbog dva procesa koji dovode do porasta individualnih i društvenih troškova takvog modela razvoja

- dvostruki trošak takvog modela očituje se u :

1. izrazito visokim oportunitetnim troškovima pada stupnja zaposlenosti raspoloživih resursa u manje razvijenim područjima

2. porastu troškova (cijena) korištenja i upotrebe resursa u ZG – u

- 28. studeni 2001. – Fond za razvoj i zapošljavanje i Fond za regionalni razvoj – osnovani s ciljem zaustavljanja rasta ovih troškova

REGIONALNI RAZVOJ U DOKUMENTIMA VLADE I SABORA

VAŽNIJI DOKUMENTI:

- 1999.g. KONCEPCIJA REGIONALNOG GOSPODARSKOG RAZVITKA RH. – regionalna politika u Hrv. treba biti decentralizirana i implementirana na razini županija (regionalna politika se ne radi odozdo - npr. Ličko-senjska Županija ima cca 1500 $ per capita; Zagreb 12.500$)

- 21. lipanj 2001. – NAČELA RAZVITKA RH – kao dio projekta Strategije razvitka RH “Hrv. u 21. st.”; decentralizacija uz državno ulaganje u infrastrukturu,

- studeni 2001.g. – odstupanje od “čistog neoliberalnog” stava i politike,

- usvaja se dokument RAZVOJNI PRIORITETI RH 2002-2004 – detaljnije se razrađuje pitanje regionalnog razvoja te navode kvantificirani ciljevi

- zatim se donosi: 2001 – ZAKON O FONDU ZA REGIONALNI RAZVOJ RH i ZAKON O FONDU ZA RAZVOJ I ZAPOŠLJAVANJE

- osnovni elementi ove strategije regionalnog razvoja i regionalne politike:

do 2010.g. smanjiti razlike između najviše i najmanje razvijenih regija na odnos 2:1;

smanjiti sadašnje razlike u području zapošljavanja, zdrastva, obrazovanja za 25%;

poboljšati uvjete za razvoj i život u specifičnim regijama;

izgraditi regionalni sustav

uskladiti regionalni sustav sa sustavom EU;

ustrojiti regionalnu politiku na način da RH u najkraćem roku počne rabiti sredstva fondova za regionalni razvoj EU;

Vlada RH će osnovati povjerenstvo za regionlani razvoj i politiku;

županije, gradovi, općine – aktivni subjekti ostvarivanja regionalne politike.

- Zakon o osnivanju Fonda za regionalni razvoj (s početnim proračunom od 611,5 mil. kn – 0,35% BDP-a) određuje da je njegova djelatnost: poticanje ujednačenog regionalnog razvoja RH sukladno Programu regionalnog razvoja RH,

- djelatnost se usmjerava na poticanje razvoja specifičnih područja: područja pogođena posljedicama rata, koja su slabo naseljena, od posebne drž. skrbi, otoci, brdsko-planinska područja, granična i pogranična područja, područja sa strukturnim problemima, područja koja ostvaruju BDP koji je niži od 65% prosječnog BDP-a RH, druga područja sukladno Programu

- većina sredstava Fonda bila je namjenjena već ranije utvrđenim objektima, dok je za tzv. aktivnu regionalnu politiku bilo na raspolaganju samo 100 mil. kn ili 0,06% BDP-a

PROCJENE MOGUĆNOSTI OSTVARIVANJA NAVEDENIH CILJEVA I POLITIKE

Vlada je prihvatila stav da je:

dio politike regionalnog razvoja potrebno voditi na nacionalnoj, a dio na regionalnoj razini;

potrebno je donijeti program regionalnog razvoja;

potrebno je imati razvojne programe i projekte koji su sastavni dio financijskog plana Fonda za razvoj: Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja sredstva Fonda;

potrebno je voditi politiku “ujednačenoga regionalnog razvoja RH”;

potrebno smanjivati regionalne razlike u gosp. razvoju;

osnovati povjerenstvo za regionalni razvoj i politiku

POLJOPRIVREDNI RAZVOJ I AGRARNA POLITIKA

ZNAČENJE POLJOPRIVREDE

- rast proizvodnje nužno je povezan s mijenjanjem njezine strukture

- posljedica je zaostajanje poljoprivrednog sektora

- dohodovna elastičnost potražnje za prehrambenim proizvodima (iznose 9/10 polj. proizvodnje) kontinuirano se smanjuje s porastom dohotka i tendira ka 0

- standardni kriteriji značenja polj.:

a) udio aktivnih poljoprivrednika u ukupnoj radnoj snazi (ili zastupljnost poljoprivrednog u ukupnom stan.)

b) doprinos poljoprivrede u formiranju bruto nacionalnog proizvoda (ili narodnog dohotka)

c) zastupljenost polj. proizvoda u vanjskotrgovinskoj razmjeni

- privrednim rastom smanjuje se značenje poljopoprivrede. Najbrže se smanjuje pod a), a najmanji pad pod c)

POJAM “AGROBUSINESS” – osim poljoprivrede uključuje i dr. (prerađivačke) djelatnosti, koje daju i do 40% ukupnog dohotka.

TEMELJNE ZADAĆE POLJOPRIVREDNIKA:

1. prehraniti domaće stanovništvo

- izdaci za prehranu 2000. iznosili su 32,2% ukupnih izdataka za osobnu potrošnju (1990.g. 50,6%).

2. opskrbiti industriju sirovinama poljoprivrednog podrijetla

- trajno su se uvozile relativno velike količine prirodnih tekstilnih vlakana, kože, uljarica i dr., dok je istodobno stupanj iskorištenosti kapaciteta tih ind. grana bio među najnižima – negativne posljedice

3. izvozna funkcija poljoprivrede

- od 70-ih ostvarivan je razmjerno visok i rastući deficit (1990. 579 mil. $; 1991. 1992. razmjerno nizak; 2000. 281,8 mil. $)

CILJEVI I MOGUĆNOSTI RAZVOJA POLJOPRIVREDE

CILJEVI:

opći cilj razvoja polj. inkorporiran je u temeljni cilj cjelokupnog privrednog razvoja

- ostvarenje željenog stanja implicira pdređeno vremensko razdoblje:

kratkoročno (do 1.g.) – utvrđivanje i provođenje sredstava i zadataka koji služe za ostvarivanje dugoročnih i srednjoročnih ciljeva

srednjoročni (do 5.g.) – strukturne promjene

dugoročni (više od 5.g.) – ostvarivanje finalnih ciljeva koji su u funkciji razvojne orijentacije

dugoročni ciljevi (izdvoji li se opći cilj) mogu se izvesti iz zadaća polj.

ekonomski cilj razvoja polj. je zadovoljavanje AD za polj. proizvodima, uz što je moguće niže ukupne troškove

AD se tijekom vremena mijenja pa proizvodnja na različite načine (asortimanom, cijenama) istodobno utječe na potražnju

to je opći ekonomski cilj koji je uglavnom identičan u svim zemljama s tržišnim gospodarstvom

u Hrv. fizički volumen polj. proizvodnje bilježio je rast ili pad u pojedinim godinama (u odnosu na prethodnu) i do 20% - pa se stabilizacija proizvodnje i ponude može označiti kao jedan od ciljeva razvoja polj.

racionalno korištenje raspoloživim resursima, osobito polj. zemljištem – u Hrv. je zakonom regulirano korištenje polj. zemljištem kao općim dobrom

zaštita dohotka poljoprivrednika

MOGUĆNOSTI:

- budući razvoj polj. određuje: postojeće stanje u polj. koje uključuje i ukupno povijesno naslijeđe; mjere agrarne politike koje se poduzimaju i koje će se poduzimati u cilju unaprijeđenja polj.

- glavni uvjeti polj. proizvodnje: zemljište je temeljni materijalni uvjet polj. proiz., a stočni fond je uvjet njezina sve važnijeg dijela ( stočarstva)

- 1946-1996. – smanjenje polj. površina za 8,5%; obradivih površina za 7,8%; oranica za 5%; stočnog fonda za 43,9%.

- 2000. - 1,59 mil. ha obrađenih površina (oranica, voćnjaka, vinograda) ili 0,36 ha/stan.   (srednje ili prosječno bogata zemlja po tom kriteriju)

- sustavi za natapanje izgrađeni su na svega 13,290 ha (0,8% obrađenih površina)

- 5,5% poljoprivrednog stan; 8,5% ukupna radna snaga u poljoprivredi što ukazuje da u Hrv. ne postoji manjak radne snage, ali na pojedinim područjima postoji manjak poljoprivrednika zbog neobrađenih oranica, slabo obrađene površine, agrarne gustoće i drugih indikatora

- sve izraženija je pojava starenja aktivnih poljoprivrednika: 1953. na osobe starije od 65 g. otpada 14,5% radne snage u polj., a 1991. 19,1% radne snage

(porast udjela žena s 41,9% u 1953. na 44,2% u 1991.)

- 2,9% radne snage u poljoprivredi ima VSS i VŠS

- kraj 1959.g. – kapitalno intenzivnija poljoprivreda

- udio investicija u polj. : 1962. – 13,1%; 1972. – 10%; 1982. – 7,8%; 1990. 5,1%; 1998. – 2,2%.

- produktivnost rada ovisi o mehanizaciji - 1961-1991. povećan broj traktora za 25 puta

- najveću ulogu u porastu produktivnosti i proizvodnje sve više imaju obrazovanje poljoprivrednika i primjena znanorti u poljoprivredi

DOSADAŠNJI RAZVOJ POLJOPRIVREDE (1948-1999.)

Poljoprivredna proizvodnja rasla je po godišnjoj stopi od 1,7% (različit intezitet +3,6% peradarstvo; -1,5% ovčarstvo)

Stočarska proizvodnja do sredine 1980-ih godina raste, nakon čega kontinuirano pada za razliku od biljne proizvodnje

Od 1948-1994.g. pad ukupne poljoprivredne proizvodnje bio je uvjetovan: skromnim investicijama u poljoprivredu, niskim cijenama poljoprivrednih proizvoda te neuspjelom kolektivizacijom poljoprivrede;

velike suše 1950,’52,’54.

1985. – 1990. pad povezan s padom ukupne gosp. aktivnosti

1991. – 1999. pad uvjetovan ratnim zbivanjima i nedovoljno uspješnom agrarnom politikom

1955-1985.g. – visoka stopa rasta poljoprivredne proizvodnje rezultat je visokih ulaganja u poljoprivredu, liberalizacije tržišta i cijena te politike poticaja razvoja poljoprivrede

POLITIKA RAZVOJA - MJERE

AGRARNA STRUKTURA I ZEMLJIŠNA POLITIKA

- pitanje vlasništva – u nas postoji dualno vlasništvo i 2 sustava proizvodnje; 4/5 obradivog zemljišta u privatnom je vlasništvu; 1/5 u vlasništvu je poduzeća i zadruga; privatizacija zemljišta (1/5) trebala bi se provoditi najprije decentralizacijom, a zatim prodajom, dok bi se preostalo zemljište trebalo dati korisnicima putem zakupa i sličnih ugovornih odnosa; potrebno je srediti zemljišne knjige i uskladiti ih s katastarskim podacima

- pitanje provođenja mjera cjelovite i koordinirane politike uređenja zemljišta – najbolja tehnologija ne može dati pune proizvodne i ekonomske rezultate ako se ne primjenjuje na zemljištu koje nije zadovoljavajuće uređeno; mjere – navodnjavanje, odvodnjavanje, agromelioracija, komadacija, izgradnja poljskih puteva, privođenje kulturi zapuštenih i zamočvarenih zemljišta

- pitanje postojeće posjedovne strukture kao rezultata dugog i složenog povijesnog razvoja – najveća smetnja u polj. razvoju; 1960. – 1991. smanjila se prosječna veličina privatnog posjeda s 3,6 na 2,8 ha (5 parcela u prosjeku), povećao se udio gospodarstva na 3 ha, a smanjila se zastupljenost onih s više od 8 ha ; 1984.g. ukinuto je zakonsko ograničenje veličine privatnog posjeda.

POLITIKA CIJENA

- temeljno načelo: slobodno formiranje cijena

- sve države pružaju određeni utjecaj na cijene u polj.

- osnovni zadaci utjecaja na cijene: stabilnost godišnjih i sezonskih cijena polj. proizvoda, prihvatljiv odnos između cijena polj. proizvoda i ostalih proizvoda i usluga, primjeren odnos otkupnih i maloprodajnih cijena, odgovarajući odnos domaćih i svjetskih cijena

- 1957. uvedene su zaštitne cijene u RH (1917.g. u Europi) – imaju ekonomsko značenje i značenje stabilizatora cijena polj. i ostalih proizvoda

- proizvodi koji imaju zaštitne cijene: pšenica, šečerna repa, uljana repica, soja, suncokret i duhan

- poslove čuvanja i korištenja tih proizvoda obavlja Državno ravnateljstvo za robne zalihe (DRRZ)

- te cijene moraju biti pravodobno objavljene i bitna je njihova razina – ako je preniska u odnosu na tržišne cijene onda je institut praktički nepotreban, a ako je previsoka djeluje inflatorno i dovodi do poremećaja u plodorodu i strukturi proizvodnje – potrebno je utvrditi razinu koja će djelovati poticajno

- uključivanjem Hrv. u WTO morat će se uvažavati pravila WTO – a, prema kojima će se smanjiti broj proizvoda za koje se određuju zaštitne cijene, kao što bi i DRRZ te proizvode kupovalo po tržišnim,a ne zaštitnim cijenama

NOVČANI POTICAJI (PREMIJE)

- uvedene 1958. – važan oblik zaštite i poticanja proizvodnje, te smanjujući tržošne cijene potiču potršnji i štite potrošača

- 1999. donesen novi zakon:

1. nema važnijeg polj. proizvoda za koji nisu određeni poticaji po jedinici proizvoda

2. uvedeni su poticaji po proizvodnoj površini pod žitom, uljaricama, šećernoj repi i drugim kulturama kao i po grlu stoke

3. određene su jednokratne potpore za podizanje novih višegodišnjih nasada u voćarstvu i vinogradarstvu

NOVČANE NAKANADE (REGRESI)

- uvedene 1952. – stimuliraju uvođenje novih proizvodnih postupaka i sredstava

- smanjivao se broj inputa čije su cijene regresirane tako da je danas reduciran na mineralna gnojiva i kvalitetno poljoprivredno sjeme

- usporedno se smanjivao udio regresa u ukupnoj cijeni inputa

- 1995-1999.g. udio naknada i poticaja u državnom proračunu je 1,6% BDP-a, poljoprivrede 6,3% i u ukupnom BDP-u 0,5%.

KREDITI I POREZI

- krediti su polj. potrebni već pri kupovini zemljišta (kao temeljni način okrupnjavanja posjeda) pa preko uređenja zemljišta (melioracije i dr.), pripreme i same proizvodnje , sve do čuvanja robnih zaliha polj. proizvoda

- najveći dio sredstava koriste državna poduzeća, tako da su krediti za privatne proizvođače teško dostupni ili su zastupljeni u simboličnim iznosima

- 1997. ukinut je porez na katastarski prihod

- sredinom 2001. uveden je porez na neobrađeno obradivo zemljište

- 1998. uveden je PDV – ekonomski prisiljava obiteljska gospodarstva da odluče: hoće li ostati izvan sustava PDV – a i plaćati kao krajnji potrošači veće cijene inputa ili se registrirati u neki oblik trgovačkog društva (3% obiteljskih gospodarstva u sustavu je PDV-a; ostalih 97% kupuje inpute u čiju je cijenu uračunat PDV) – ukinut PDV na kruh i mlijeko

TRŽIŠTE – UNUTARNJE I VANJSKO

- stanje i promjene na međunarodnom tržištu utječu na cijene finalnih proizvoda i na cijene inputa na domaćem tržištu

- članstvo u WTO-u pretpostavlja ukidanje svih uvoznih kontigenata i njihovu supstituciju carinama

- opće stanje tržišta poljoprivrede i sela – nerazvijenost, niska efikasnost, slaba organizacija, oskudne tržišne institucije i sl.

- daljnji razvoj ovisi o razvoju robnog dijela polj.

- DRRZ bi trebalo ublažavati sezonske oscilacije cijena, podržavati formiranje konkurentskih institucija i kanala prodaje finalnih proizvoda i inputa i na taj način suzbijati monopole i oligopole

- treba poticati formiranje veletržnica i uređaja za čuvanje proizvoda i pružati informacije o očekivanom kretanju cijena

ZNANOST, OBRAZOVANJE I SAVJETODAVNA SLUŽBA

- agrarno – ekonomska istraživanja su veoma oskudna

- manjak statističko – dokumentacijske osnove

- istraživanje i obrazovanje potrebno je usmjeriti na ekonomska, posebno financijska i tržišna pitanja

savjetodavna služba, uz povezanost s odgovarajućim znanstvenim i obrazovnim institucijama, treba biti i dobro organizirana, s dovoljnim brojem stručnjaka (da budu nazočni na polju i u staji)

POLJOPRIVREDNA REGIONALIZACIJA

- temeljni cilj – optimalno korištenje svih prirodnih resursa kako bi se ostvario što veći, pozitivni rezultat proizvodnje

- 2 metode regionalizacije:

METODA HOMOGENIZACIJE – po kriteriju prirodnih proizvodnih obilježja

METODA GRAVITACIJE – prema gospodarskim središtima.

- regije RH: panonska (ravničarska), gorska i mediteranska (1926.g. A. Stebeut).

FUNKCIJA PROMETA U HRV. GOSPODARSTVU

INTERAKCIJA GOSPODARSKOG RAZVOJA I PROMETA

OPĆI PRISTUP I VEZE

- udio prometa u strukturi BDP-a u Hrvatskoj čini 6-8% (5-8% - druge zemlje).

- zaposleno oko 7% od ukupno zaposlenih, apsorbira 20-25% ukupnih investicija (1993.g. u RH 36%).

- veze između prometa i gospodarstva:

1. promet omogućuje odvijanje procesa reprodukcije

2. prometne grane su veliki potrošač produkcije ostalih sektora

3. promet je bitan čimbenik povećanja specijalizacije i društvene podjele rada

4. promet snažno djeluje na društveno – političke aspekte razvoja utjecajem na jačanje jedinstva i povezanosti tržišta, jedinstva naroda.

Primarna funkcija prometa:

osigurava tržišnu realizaciju i valorizaciju proizvedenih roba,

povećava obrt kapitala

makroekonomski – osigurava povoljniju lokaciju i njihovo učinkovitije korištenje

mikroekonomski – važan čimbenik lokacijskog razmještaja pojedinih objekata

potiče razvoj ind. i polj.

utječe na veličinu i širenje tržišta,

važan čimbenik otvaranja nacionalnog gosp. i njegova učinkovitijeg uključivanja u međunarodnu robnu razmjenu.

UDIO PROMETA U GOSPODARSTVU

- s porastom BDP-a po stanovniku, raste BDP koji stvara promet.

- veličina udjela prometa u BDP-u neke zemlje ne ovisi samo o stupnju njezine razvijenosti nego i o strukturi gospodarstva, geografsko – prometnom položaju zemlje i regija unutar nje.

DINAMIČKI RAZVOJ PROMETA I GOSPODARSTVA

- 2 različite vrste prijevoza:

teretni promet i gospodarski razvoj;

putnički promet i društveno-demografski razvoj

- ukupno gospodarstvo možemo dezagregirati na: baznu i prerađivčku industriji te kućanstva

- teretni promet će se razvijati u skladu s proizvodnjom bazne i prerađivačke ind. te s potražnjom kućanstava

Razvoj gospodarskog i teretnog prometa (3 faze):

FAZA AGRARNE PROIZVODNJE – umjeren obujam prijevoza;

FAZA INDUSTRIJALIZACIJE – veća potražnja za teretnim prijevozom;

FAZA RACIONALIZACIJE – smanjuje se realni značaj i utjecaj teške industrije.

- porast teretnog prometa u odnosu na vrijednost BDP-a, usporava sa smanjenjem značaja bazne industrije u strukturi gospodarstva.

- elastičnost prijevozne potražnje prema BDP-u u razvijenim zemljama manji je od 1, a u nerazvijenim i do 2 i više.

EKONOMSKE SPECIFIČNOSTI PROMETNE USLUGE

- temeljna obilježja prometne usluge su:

a) nematerijalnost, neopipljivost

b) manjak kapaciteta ne može se nadoknaditi uvozom

c) procesi proizvodnje i potrošnje odvijaju se istodobno

d) prijevozna usluga je nepovratna, neponovljiva

- prijevozna potražnja je tzv. izvedena potražnja:

određena je elestičnošću potražnje za dobrima koja se prijevoze ili koristima koje ljudi očekuju od putovanja na različita odredišta;

prijevozna potražnja determinirana je strukturom gospodarstva

DETERMINANTE PRIJEVOZNE POTRAŽNJE

- potražnja za nekom robom ili uslugom (D0) je funkcija njene cijene (P0), cijene drugih roba ili usluga (P1,Pn) i razine dohotka (y) D0=f(P0,P1,Pn,y)

- cijena mora uključivati sve troškove koji se moraju uključiti u ostvarivanje prijevozne usluge i mora se obratiti pažnja na različite svrhe putovanja, metode naplaćivanja cijene, vremenski rok i apsolutnu razinu promjene cijene

FIKSNA I VARIJABILNA KOMPONENTA PROMETA

FIKSNA KOMPONENTA PROMETA (infrastruktura):

ceste, pruge

dugotrajna je i kapitalno intenzivna, skupa i ne može se alternativno koristiti;

ima obilježje nedjeljivosti ponude (podložna je ekonomiji obujma).

MOBILNA KOMPONENTA PROMETA:

prijevozna sredstva;

jeftinija, mogu se alternativno koristiti

UTJECAJ TROŠKOVA PROMETA NA GOSPODARSTVO

- promet je uslužna djelatnost, a glavna funkcija su prometni troškovi – promjena tih troškova bitno utječe na relativne cijene i inicira cijeli niz promjena u gosp., s posljedicama koje je teško unaprijed i precizno utvrditi

PROMET I KORISNE I ŠTETNE EKSTERNALIJE

korisne - aktivnost jednog gospodarskog subjekta donosi korist drugom gospodarskom subjektu, a primatelj ne sudjeluje u troškovima stvaranja koristi

štetne – aktivnost jednog gospodarskog subjekta stvara štetu drugom gospodarskom subjektu (kisele kiše, učinak staklenika).

- INTRUZIJA – zauzimanje vitalnih prostora posebno u naseljenim područjima.

- najveći onečišćivači okoliša – motorna vozila (preko 50%), termoelektrane i sustavi grijanja

- onečišćenja se događaju emisijom štetnih plinova, na kolniku se talože teške kovine (cink, olovo, kadmij)

- posebno velika opasnost za čovjeka je buka

- u zemljama EU doneseni su zajedničji propisi koji se odnose na dopuštene emisije štetnih tvari iz auta u okolinu (EUR1 i EUR2).

PROMETNA VALORIZACIJA HRVATSKE

PROMETNI POTENCIJALI HRVATSKE

- sastoje se od dva bitna čimbenika: prometno-zemljopisnog položaja i prometne infrastrukture

- Hrv. povezuje 2 bitna europska prometna pravca – Z i srednju Europu s njezinim JI i Bliskim istokom, te Baltičko more preko srednjeg Podunavlja s Jadranskim morem

PROMET U EUROPSKIM INTEGRACIJAMA

Hrv. prometna politika mora uvažavati 3 bitna elementa:

adekvatno prometno povezati hrv. nac. prostor (primorski i kontinentalni dio)

uspostaviti dobre prometne veze sa zemljama u okruženju;

iskoristiti tranzitni položaj.

PROMET U GOSPODARSKOM RAZVOJU HRVATSKE

- stupanj i kvalitetu razvoja prometa možemo proučavati pomoću različitih pokazatelja: stupanj i kvaliteta izgrađenosti prometnica, stupanj motorizacije, pokazatelji izvršnog prijevoznog rada, potrošnja pogonskog goriva u prometu, udio proemta u vrijednosti BDP-a, investicije u promet..

PROMETNA INFRASTRUKTURA

- 2 glavne grane: cestovni i željeznički prijevoz

• Glavnina želježnica sagrađena je u doba Austro-Ugarske Monarhije 75,4%; u doba NDH sagrađeno je 49 km. pruga. Do 1990.g. elektrificirano je 34,5% željezničkih pruga, a do 1998.g. 36,1% ( novih 139 km).

- 2000.g. u RH je bilo 2.726 km želj. pruga – jednokolosječnih 2.478 km, dvokolosječnih 248 km (elektrificiranih je 983 km. ili 36,1%; 754 km pruge je izgrađeno za vlakove brže od 100 km/h).

• 1960-1990.g. – duljina cesta sa suvremenim kolnikom povećana je 12x, iznimno visoka prosječna god. stopa od 8,9%. Autoceste su se počele graditi tek početkom 1970-ih.

- duljina SUVREMENIH CESTA u RH: 1972.g. – 9.285 (37% ukupne duljine kategoriziranih cesta); 1990.g. – 23.633 (72%)

- duljina CESTOVNE MREŽE u RH: 2000.g. – 28.123 km (autoceste 411 km; međunarodne ceste: E - ceste: 1948 km; državne ceste: 7.427 km; županijske ceste: 10.499 km.; lokalne ceste:10.197 km)

- gustoća cestovne mreže RH – 50 km cesta na 100 km2 (6 km na 1000 stan.)

STUPANJ MOTORIZACIJE

- 2000.g. - 389 lokomotiva (251 dizel, 136 električne i 2 parne); 720 putničkih i 9.986 teretnih vagona.

1998. – prijevozni kapacitet željeznice u putničkom prijevozu bio je za 15% manji nego 1975., a u teretnom prometu 9% manji.

1975-1987. – prijevozni kapacitet putničkog prometa raste po prosjećnoj god. stopi 1,9%, a teretni 1,5%.

1987-1998. – prijevozni kapacitet putničkog prometa pada po stopi od –3,4%, a teretnog prometa po stopi od –2,4%.

- 1939.g. – 14 automobila na 100 km2 (1 auto na 483 stanovnika).

- 60 – ih dolazi do rasta motorizacije:

1972. - 387.601 automobila(1 na 12 stan.),

1980. – 885.139 automobila (povećanje za 2,2 puta),

1990. – 1.237.953 automobila (1 na 4 stanovnika),

1993. – smanjenje na 742.670 automobila,

2000. – 1.401.010 automobila,

1999. – udio privatnih vozila je iznosio 90,4%,

1972-1998. – stopa rasta broja registriranih automobila iznosila je godišnje 4,6%.

- stupanj motorizacije – 3 stanovnika na 1 automobil (2000.) ili 2.478 automobila na 100 km2. Zaostatak Hrv. za Europom u stupnju motorizacije 10-15 godina (50%), za nekim istočnoeuropskim zemljama za 10-15 godina.

- najveći broj teretnih vozila u RH bio je u 1986. i iznosio je 4.838 komada.

1975-1980. – najbrži rast broja teretnih vozila (6,3% god. stopa rasta);

1985-1990. – pad broja teretnih vozila za -2,65% godišnje,

1990-1995. – pad od -8,54% godišnje;

1995-1998. – pad od –4,6% god.

PRIJEVOZNI RAD

- najčešće se mjeri naturalnim pokazateljima,

- možemo ga mjeriti: statički (u tonama prevezene robe ili broju prevezenih putnika) i dinamički (tona/km ili putnika/km),

- 1965-1985. – porast broja prevezenih putnika i količine robe;

- nakon 1985. – trend pada broja putnika, nakon 1991.g., pada na oko 100.000 godišnje (manje nego 1965.)

- 1985-1990. - pad količine prevezene robe,

- nakon 1991. – drastičan pad količine prevezene robe;

- 1994-1997. – postupno povećanje;

- 1998-2000.– pad prijevoza robe,

- 1965. – željeznički promet: 56% ukupnog prijevoza putnika i 68% prijevoza robe

- 1970.– želj. promet 58% prijevoza robe, prijevoz putnika preuzima cestovni promet 68%

- 1980-1990.g. – želj. promet 20% put. promet/cest. promet 76%; prijevoz robe želj. prom. 44-50%; cestovni 16-25%

- kontinuirano se povećava udio pomorskog teretnog prometa od 15% - 1965.g. do 36% 1990.g., 60% - 1997.g.

DRUŠTVENI PROIZVOD (DP) I BDP PROMETA U RH

- 1958-1989. – DP se povećava za 3,4 puta, a DP prometa za 4,7 puta (udio prometa 1958-1985. povećan do 10%; 1985-1989.g. udio DP prometa raste na 12,3% (1986), odnosno na 13,6% (1989.)

- 1990-1996. BDP Hrv. pada za 26%, a BDP prometa pada za 31%

- do 1980. ukupan DP i DP prometa i njegove stope rasta kreću se od 4-8%

- 1981-1985 – ukupni DP opada po stopi od –0,15%, a DP prometa raste po stopi od 1,02%

- 1986-1990. – DP prometa raste za 0,47%; DP pada po stopi od –2,83%;

- 1990-1995.g. – ukupni BDP pada po stopi od -6,28%, a BDP prometa pada po stopi od –7,88% godišnje

- Dp prometa u 30 – godišnjem razdoblju ima slijedeće tendencije: u razdobljima pada ukupnog DP-a on raste brže (elastičnost veća od 1), a u razdobljima pada on opada sporije od pada ikupnog DP-a promet pokazuje obilježje remanencije (otpornosti) jer je kapitalno intenzivan

KAPACITET HRVATSKOG TURISTIČKOG TRŽIŠTA

- 2 uloge turizma:

1. stabilizator platno-bilančanih odnosa, tj. faktor uravnoteženja ekonomskih odnosa nacionalnog gospodarstva s inozemstvom

2. participacija u stabilizaciji nacionalnog tržišta radne snage, tj. prikrivena nezaposlenost koja je postala otvorena/registrirana nezaposlenost u ostalim sektorima rješava se novim zapošljavanjem u turist. ind.

REGIONALNA DINAMIKA SVJETSKOG TURIZMA

- turistička ind. jedan je od najdinamičnijih sektora suvremenog gospodarstva

- dugoročni trendovi i stope rasta pokazuju da je rast produkta u turizmu dvostruko veći od rasta makroekonomskih agregata nacionalne privrede

- 1980-ih – duboka gosp. recesija s jedne strane, a s druge snažna ekspanzija turističke ind.

- 1981. – 1990. – stopa rasta GDP-a: razvijenih zemalja 2,6%

zemalja u razvoju 3,2%

tranzicijskih zemalja 2,5%

• tranzicijske zemlje

- nisu uspjele prevladati razvojnu krizu iniciranu naftnim šokom iz 70-ih kontinuirani pad stopa rasta tijekom 20. g.

- nastupila je duboka recesija s padom svih makroekonomskih indikatora i negativnim stopama rasta – pad razine BDP-a per capita

- druga polovima 90-ih i početak 21. st. – postupno oporavljanje stope rasta

• razvijene zemlje

- snažna recesija 80-ih – negativna stopa rasta 1982.

- 1985. – 1990. – oporavak stope rasta od cca 3%

- počele su savladavati recesiju i razvojnu krizu u drugoj polovini 80-ih – 10 g. prije nego tranzicijske zemlje

• zemlje u razvoju

- 80-ih i 90-ih nemaju negativnih stopa rasta

- uspjele su kompenzirati rast cijena energenata porastom cijena vlastitih sirovina i na taj način održavati stope rasta

- početkom 80-ih rast GDP-a je 5,6%, druga polovina 80-ih 3,2%, 90-ih se vraća na 5%

Per capita BDP u tranzicijskim zemljama u 1990-im godinama iznosi oko 1.533$; samo 20% viši od zemalja u razvoju (1.277$).

1980-1990.g. – turistički output u visokorazvijenim zemljama raste oko 5% god.

1990-2000.g. – 3,6%.

1980-1990.g. – turistički output u zemljama u razvoju raste oko 8% godišnje tijekom 1990-ih 7,46% godišnje.

U strukturi globalnog turističkog outputa 1990.g. razvijene zemlje sudjeluju sa 77%, a zemlje u razvoju s 23%. U 2000.g. taj je odnos 70-30%.

- 2 čimbenika koji utječu na rast turizma: prirodne i kulturne ljepote; minimalni/potrebni razvojni prag

STRUKTURNI UČINCI TURISTIČKE DESTINACIJE

- udio turističkog outputa u nacionalnom proizvodu zemalja u razvoju varira između 2% i 6%

- na globalnoj razini udio turističkog proizvoda u GDP-u je cca 12%

- uloga turističkog sektora u restrukturiranju nacionalnog gospodarstva ima 5 ograničenja:

proizlazi iz tzv. niske gustoće turističkog outputa u ukupnom nac. proizvodu

utječe na VOLATILNOST – kontinuitet rasta Hrvatskog outputa u duljem razdoblju – koeficijent geopolitičke elastičnosti potražnje za turist. proizvodom (0 – beskonačno)

zakon opadajućih stopa rasta (važan pri oblikovanju strategije turističkog razvoja);

osiguranje sve većih investicija da bi se održala jednaka stopa rasta (zbog zakona o opadajućim prinosima),

životni ciklus turističkog proizvoda:

INICIRANJE – istraživačaka etapa

TRANZICIJA – postupno uspostavljanje turističkog tržišta

RAZVOJ – visoka turistička razvijenost neke zemlje ili regije

STAGNACIJA – višak smještajnih kapaciteta, socijalni i ekonomski problemi

PAD I/ILI OŽIVLJAVENJE – gubitak tržišta razlozi: vikend turizam, dnevni gosti.

RAZVOJNI ČIMBENICI HRVATSKE TURISTIČKE INDUSTRIJE

ZAPOSLENOST I PROIZVODNOST

- o vrsnoći i kvalificiranosti djelatnika uvelike ovisi i visina outputa

- kvalificiranost djelatnika na vrhu je prioriteta tržišne transformacije turističkog sektora

• GRANICE RASTA PROIZVODNOSTI I ZAPOSLENOSTI

- rast proizvodnosti djeluje na smanjenje zaposlenosti, tj. smanjenja utroška rada po jedinici turističkog proizvoda

- rast potražnje za turističkim uslugama znači i rast turističkog outputa što rezultira porastom zaposlenosti

- prije: ograničenje obalnog pojasa RH na 2.000.000 postelja

danas: maksimalno: 950.000 – 1.000.000 postelja

- mogućnosti zapošljavanja u dopunskim turističkim djelatnostima nisu dovoljno istražene

• ELASTIČNOST POTRAŽNJE I ZAPOSLENOST

- 2 čimbenika promjene potražnje:

1. promjena konkurentskog položaja;razvoj drugih destinacija u susjednim zemljama.

2. izvanekonomski faktori (kao npr. tzv. „endemski terorizam“)

- Hrv. – visoka elastičnost potražnje

- 1997. se prelazi s JKD – a (Jedinstvena klasifikacija djelatnosti) na NKD (Nacionalna klasifikacija djelatnosti) umjesto kategorije „ugostiteljstvo i turizam“ po JKD-u uspostavlja se kategorija „hoteli i restorani“ u pravnim osobama i privatnoj djelatnosti – nema zadovoljavajućih meodoloških naputaka o postupku kojim je jedna kategorija „prevođena“ u drugu što je uvjetovalo velike nedostatke u analizi dugoročnih kretanja

•TURISTIČKI PROIZVOD I ZAPOSLENOST

- nema povezanosti kretanja zaposlenosti u turizmu i ketanja turističkog proizvoda

- 1989. 1991. – negativne stope rasta veće za tur. proizvod

- 1992. – negativna stopa rasta zaposlenosti 7x veća od neg. stope kretanja proizvoda

- 1993. i 1994. – pozitivan tur. proizvod, neg. stope zaposlenosti

- 1987-1996. – pad ukupne zaposlenosti od 30%; u turizmu 50%.

- broj ležaja po zaposlenom raste raste tehnička opremljenost rada i proizvodnost, ali nema uvida u kvalitetu, zastarjelost ili obnovljenost kapaciteta

- broj noćenja po zaposlenom 1987. – 1996. se propolovio (802 na 408), a broj inozemnih noćenja smanjen sa 703 na 317

• PROJEKCIJA APSORPCIJSKOG KAPACITETA

- varijable projektiranog maksimalnog broja postelja, izvedenog broja noćenja i turista, kretanja potražnje, inovacija u strukturi ponude hrv. turizma te njihovo smještanje u povijesna kretanja i ekspertne procjene dopuštaju projekciju apsorpcijskog kapaciteta turist. ind. u zapošljavanju ukupno 110 000 – 135 000

- moguće je u u idućih 10-15 g. otvoriti 70.000-90.000 novih radnih mjesta u tur.

PRIZVODNI KAPITAL TURISTIČKE INDUSTRIJE

- moguće ga je motriti u širem i užem smislu (smještaj, prirodna i kulturna (antropogena dobra), nacionalni parkovi, parkovi prirode, obala i otoci

- u RH tri kulturno-spomenička kompleksa s UNESCOVE liste svjetske kulturne baštine

- pretežno fiksni kapital u turizmu.

• VRIJEDNOST PROIZVODNOG KAPITALA

- vrijednost trajnog kapitala u tur. ind. 1991. iznosio je približno 6 mlrd $ (bez privatnog smještaja koji se procjenjuje na oko 3 mlrd $)

- 1968-1988. – broj postelja raste za 2,5 puta s 375.000 na 920.000

- 1989-1990. – broj postelja pada

- 1993. – broj raspoloživih postelja 570.000 ili 40% manji od 1988.

- druga polovina 90-ih kontinuirani rast kapaciteta (osnovni kapaciteti stagniraju, privatni smještaj raste

• CIKLIČKO KRETANJE VELIČINE PROIZVODNOG KAPITALA

- osnovni kapaciteti – hotelski smještaj

- komplementarni kapaciteti – privatni smještaj i kampovi

- hotelski kapaciteti: - 1968. -1988. – stabilno rastu

- 1991. – smanjenje kapaciteta od 15%

- 1993 i 1994. vraća se na predratno stanje

- 70% hotelskih kapaciteta uz temeljitu obnovu udovoljava razini potražnje

- 20% treba prenamjeniti

- 10% staviti trajno izvan upotrebe

- Ratna šteta u turizmu iznosi cca. 10 mlrd. $

- Do 2000. broj postelja u temeljnim objektima varira do 200.000

- kampovi: - 1970. -1990. – dinamično rastu, kapacitet raste za 2,5 puta (sa 120.000 - 300.000 mjesta), u ratnom razdoblju smanjen za cca. 10%

- privatni smještaj: - 1970-1990. –   porastao za 2,5 puta s 130.000 na 306.000 postelja, između 1989-1992. broj postelja smanjen je za 80%. Od 1992-1994. broj postelja gotovo utrostručen u privatnom smještaju

• STRUKTURNE PROMJENE PROIZVODNOG KAPITALA

- Početkom 1990-ih dominirali su kampovi s 34%; privatni smještaj 30%, hoteli 16%

- 1994. – kampovi 43%; privatni smještaj 22%, hoteli 22%.

- promjene kapaciteta ovise o 2 faktora:

1. veličina i struktura inozemnih ulaganja

domaća štednja.

KONKURENTSKA SPOSOBNOST HRVATSKOG TURIZMA

- Hrv. je kao nevlastito receptivno turističko tržište smještena usred Europe kao najsnažnije turističke regije – čini 60% globalnog turističkog proizvoda

- u sljedećih 10 godina istočna Europa pridonjet će povećanju europskog turističkog proizvoda za 50%.

- 15 zemalja dugoročno emitira više od 90% turista u RH (i zemlje bivše YU)

INDIKATORI RAZVIJENOSTI HRVATSKOG TURISTIČKOG TRŽIŠTA

- Turističko razvijeno gospodarstvo – ono u kojem broj stranih turista premašuje broj lokalnog pučanstva

- Ako se ubroje i turisti iz zemlja bivše YU, Hrv. je postala razvijena zemlja već početkom 1970-ih, a bez njih početkom 1980-ih

- 1968. -1988. broj inozemnih turista uvećan je za 2,5 puta

- 1988. RH ima 8,5 mil. inozemnih gotiju te ostvaruje 60 mil. inozemnih noćenja (3. mjesto od 12 zemalja mediterana).

- Vrhunac prodora hrv. turizma na inozemno tržište – sredinom 1980-ih

- 1989. -1990. – broj inozemnih turista pada za 20%.

- 1991. -1995. – broj turista smanjen je na manje od 20% predratnog broja dok je broj noćenja smanjen na cca. 15% predratnog vremena

- 1998. postignuto je 50% predratne razine inoz. gostiju

- 1999. smanjen broj turista zbog akcije NATO-a na Kosovo

- 1969.: razvojni skok 25%, stanka u 1970-im, skok 1971. od 10%, stanka u 1972., 1973.g. rast od 16%

- stagnacija i blagi pad 1981-1983., skok od 14% u 1984., skok u 1985. za 14%, 1989. ostvaren pad za –7%, 1990.: –13%, 1991.: - 80%, 1992.: -7%, 1993. rast za 25%, 1994. rast za 50%, 1995. : -40%, 1996. rast za 100%, 1997. rast za 30%, 1998. rast za 10%, 1999. : - 20%, 2000. rast za 60%.

Takvo ponašanje indikatora turističke ind. govori o relativno velikom tranzicijskom kapacitetu hrv. turizma

ELEMENTI KVANTIFIKACIJE TURISTIČKE POTRAŽNJE

AUSTRIJA:

1970-ih sudjeluje s 8-9% u ukupnoj turističkoj potražnji u RH (oko 400.000 turista);

1980-ih sa 6-7% (600.000);

1990-ih s 400.000;

procjena (očekivanja): 500.000 posjetitelja ili 700.000 ako se ubroji nautički turizam

NJEMAČKA:

1970-ih: 20-23% (1.000.000);

1980-ih: 21-24% (početkom i krajem 18%)

procjena: 1.500.000 u etapi obnove hrv. turizma

ITALIJA:

1970-ih: 7-11% (500.000);

1980-ih: 6-15% (400.000);

1990-ih raste udio talijanskih turista;

procjena: 1.000.000

VELIKA BRITANIJA:

tijekom 20 g. 4 – 6% s iznikom 1990. (7%)

procjena: 500.000 u etapi obnove hrv. turizma

ČEŠKA I SLOVAČKA:

1970-1990: udio turista iz Češke i Slovačke 2 -3%;

Mađarske 1-2%

predviđanja: zemlje istočne europe – do 1.000.000

Procjena za Rusiju i Ukrajnu: 500.000

BiH I SLOVENIJA:

1970-ih: 15-20% (500.000-1.000.000);

1980-ih: 18-22% (1,3-1,5 mil.);

procjena za zemlje bivše YU: 1.500.000

Mogućnost da RH obnovi svoj predratni turistički kapacitet u 2004/2005. sa 7,5 mil. inoz. turista tj. 60.000.000 noćenja donjela bi prihod deviza od približno 3 mlrd. $.

UBRZANA OBNOVA HRV. TURIZMA UPIRE SE U NEKOLIKO POLUGA:

stabilni izvori financiranja,

prometna infrastruktura,

intelektualna infrastruktura (nacionalna turoperatorska mreža)