KAPACITET HRVATSKOG TURISTIČKOG TRŽIŠTA

KAPACITET HRVATSKOG TURISTIČKOG TRŽIŠTA

- 2 uloge turizma:

1. stabilizator platno-bilančanih odnosa, tj. faktor uravnoteženja ekonomskih odnosa nacionalnog gospodarstva s inozemstvom

2. participacija u stabilizaciji nacionalnog tržišta radne snage, tj. prikrivena nezaposlenost koja je postala otvorena/registrirana nezaposlenost u ostalim sektorima rješava se novim zapošljavanjem u turist. ind.

REGIONALNA DINAMIKA SVJETSKOG TURIZMA

- turistička ind. jedan je od najdinamičnijih sektora suvremenog gospodarstva

- dugoročni trendovi i stope rasta pokazuju da je rast produkta u turizmu dvostruko veći od rasta makroekonomskih agregata nacionalne privrede

- 1980-ih – duboka gosp. recesija razvijenih gospodarstava s jedne strane, a s druge snažna ekspanzija turističke ind.

- 1981. – 1990. – stopa rasta GDP-a: razvijenih zemalja 2,6%,

zemalja u razvoju 3,2%, tranzicijskih ekonomija 2,5%

-1990.-1998.-pad stope rasta razvijenih zemalja, najrazvijenije zemlje su dostigle toliki stupanj gosp. razvoja da se o «padu» može samo uvjetno govoriti, kao o usporavanju dinamike rasta.U 1990- im stopa se rasta vraća na 5%godišnje,zemlje u razvoju su pronašle nove generatore rasta jer su cijene sirovina ostale relativno stabilne.

• tranzicijske zemlje

- nisu uspjele prevladati razvojnu krizu iniciranu naftnim šokom iz 70-ih → kontinuirani pad stopa rasta tijekom 20. g.

- nastupila je duboka recesija s padom svih makroekonomskih indikatora i negativnim stopama rasta – pad razine BDP-a per capita

- druga polovima 90-ih i početak 21. st. – postupno oporavljanje stope rasta, iako su tek 2-3 tranzicijske ekonomije krajem 1990-ih dostigle predtranzicijsku razinu BDP-a.

• razvijene zemlje

- snažna recesija 80-ih – negativna stopa rasta 1982.

- 1985. – 1990. – oporavak stope rasta GDP-a od cca 3%

-iako u 1990-ima prosječna stopa rasta pada na cca 2%(zahvaljujući japanskoj krizi),razvidno je kako je gospodarstvo SAD-a ostalo propulzivno sa stopom od 2,6%

- počele su savladavati recesiju i razvojnu krizu u drugoj polovini 80-ih – 10 g. prije nego tranzicijska gospodarstva

• zemlje u razvoju

- 80-ih i 90-ih nemaju negativnih stopa rasta

- uspjele su kompenzirati rast cijena energenata porastom cijena vlastitih sirovina i na taj način održavati stope rasta

-kriza je pogodila najviše prerađivačku industriju visokorazvijenih zemalja, oslonjenu na uvoz sirovina. Ekonomska struktura zemalja u razvoju još uvjek je koncentrirana u primarnom sektoru koji je radi karaktera recesije lakše amortizirao usporavanje bazičnih gospod. indikatora.

- početkom 80-ih rast GDP-a je 5,6%, druga polovina 80-ih 3,2%, 90-ih se vraća na 5%

Tranzicijske zemlje krajem 80.-ih imale su 3-4 puta veći per capita BDP od zemlja u razvoju-

Per capita BDP u tranzicijskim zemljama u 1990-im godinama iznosi oko 1 533$; samo 20% viši od zemalja u razvoju (1 277$).

1980-1990.g. – turistički output u visokorazvijenim zemljama raste oko 5% god.

1990-2000.g. – 3,6%.

U drugoj polovini 1980-ih-stopa rasta dostiže 7%.

1980-1990.g. – turistički output u zemljama u razvoju raste oko 8% godišnje tijekom 1990-ih 7,46% godišnje.

U strukturi globalnog turističkog outputa 1990.g. razvijene zemlje sudjeluju sa 77%, a zemlje u razvoju s 23%. U 2000.g. taj je odnos 70-30%.

U Africi, npr. Samo tri zemlje Maroko, Tunis i Egipat čine više od 50% turističkog prometa. U Aziji Tajland, Singapur i Malezija čine gotovo 80% azijskog outputa.

- 2 čimbenika koji utječu na rast turizma: prirodne i kulturne ljepote ( spomenici u Peruu); minimalni/potrebni razvojni prag (omogućuje oblikovanje kompleksnog turističkog proizvoda što rezultira ubrzanim rastom turističkog outputa). Razvojni prag je neophodan da bi turistička industrija mogla snažiti svoju poziciju u strukturi nacionalnog proizvoda. Razvoj turizma posteje potvrdom da nema nasilnog preskakanja etapa gosp. razvoja. Uslužni sektor nacionalnog gospodarstva, u koji spada turistička industrija, svoj ubrzani razvoj može na trajnim osnovama započeti tek kada je zemlja završila agrarnu tranziciju i kada je vidljivo odmakla u razvoju sekundarnog sektora, tj industrijalizacije s pratećim razvojem infrastrukture.

STRUKTURNI UČINCI TURISTIČKE DESTINACIJE

- udio turističkog outputa u nacionalnom proizvodu zemalja u razvoju varira između 2% i 6%

- na globalnoj razini udio turističkog proizvoda u GDP-u je cca 12%

- uloga turističkog sektora u restrukturiranju nacionalnog gospodarstva ima 5 ograničenja:

proizlazi iz tzv. niske gustoće turističkog outputa u ukupnom nac. Proizvodu (da bi prosječno gospodarstvo u razvoju dostiglo sadašnju svjetsku razinu turističke razvijenosti stopa rasta bi trebala biti ceteris paribus, oko 10% godišnje u razdoblju od najmanje 15 god., a u realnom svijetu bi moglo biti i dvostruko dulje).

utječe na VOLATILNOST – kontinuitet rasta turistipčkog outputa u duljem razdoblju – koeficijent geopolitičke elastičnosti potražnje za turist. proizvodom.Koncept elastičnosti standardno je sredstvo ekonomske analize ponašanja ključnih varijabli u tržišnom okružju.Vrlo se rijetko pojavljuje mogućnost upotrebe savršene elastičnosti , koeficijent elastičnosti može poprimiti sve vrijednosti od 0 do beskonačno. Jedna od takvih situacija je geopolitička elastičnost potražnje za turističkim proizvodom(pri stabilnim geopolitičkim uvjetima , ceteris paribus,turistička potražnja za određenom destinacijom beskonačno raste(bliskoistočne destinacije).

zakon opadajućih stopa rasta (važan pri oblikovanju strategije turističkog razvoja u zemljama u razvoju tj zemljama koje tek zauzimaju svoje mijesto u globalnom turističkom tržištu. Što je zemlja bliže počecima svoje turističke ekspanzije, baza je niža, svaki je rast iskazan u višim relativnim pokazateljima.

osiguranje sve većih investicija da bi se održala jednaka stopa rasta (zbog zakona o opadajućim prinosima). Visoku razinu investicija u turizam nije moguće osigurati iz domće štednje, pa se nacionalno gospodarstvo okreće međunarodnom tržištu kapitala, tj stranim ulaganjima. I tu se krug potpuno zatvara.

životni ciklus turističkog proizvoda(od trenutka nastajanja do izlaska iz uporabe:

INICIRANJE – početna istraživačaka etapa(obilježava ju mali broj turista avanturista, istraživača željnih novih atrakcija i neotkrivene prirode)

TRANZICIJA – postupno uspostavljanje turističkog tržišta (razvoj administrativne infrastrukture, definiranje urbanističke politike)

RAZVOJ – visoka turistička razvijenost neke zemlje ili regije (broj turista premašuje broj lokalnog st., potrebna je uvozna radna snaga u turističkoj industriji)

STAGNACIJA – višak smještajnih kapaciteta, socijalni i ekonomski problemi

PAD I/ILI OŽIVLJAVENJE – gubitak tržišta → razlozi: vikend turizam, dnevni gosti, pronalazak dr atrakcija i novog emitivnog tržišta.

RAZVOJNI ČIMBENICI HRVATSKE TURISTIČKE INDUSTRIJE

Temeljni faktori razvoja turizma u tžišnim uvjetima su rad i kapital. Stoga ćemo čimbenike turističkog nacionalnog gospodarstva sagledati u analizi zaposlenosti i proizvodnosti ljudskog faktora te analizi proizvodnog kapitala.

→ ZAPOSLENOST I PROIZVODNOST

-zapošljavanje u turističkoj industriji pojavljuje se kao stožerna ili višestruko prijeporna tema

- o vrsnoći i kvalificiranosti djelatnika uvelike ovisi i visina outputa

- kvalificiranost djelatnika na vrhu je prioriteta tržišne transformacije turističkog sektora

-turistički bi sektor putem novih objekata te podupiranjem obiteljskog biznisa u turizmu, trebao apsorbirati veći dio viška ponude radne snage u prvim etapama tranzicije.

-jedan od najsnažnijih instrumenata stabilizacije i restrukturiranja industruje je rješavanje problema tehnoloških viškova radne snage, što utječe na opći porast nezaposlenosti, odnosno formiranje tranzicijskog viška ponude radne snage

• GRANICE RASTA PROIZVODNOSTI I ZAPOSLENOSTI

- rast proizvodnosti djeluje na smanjenje zaposlenosti, tj. smanjenja utroška rada po jedinici turističkog proizvoda

- rast potražnje za turističkim uslugama znači i rast turističkog outputa što rezultira porastom zaposlenosti. Pri tome rast turističkog outputa nije neograničen. Granice rasta i turizmu preciznije su određene nego u gospodarstvu.

- prije: ograničenje obalnog pojasa RH na 2.000.000 postelja

danas: maksimalno: 950.000 – 1.000.000 postelja

-ograničenja zapošljavanja u temeljnim turističkim uslugama potrebno je korigirati multiplikativnim efektima, te zapošljavanjem u dopunskim turističkim djelatnostima kao što su zdravstvo, sport, kultura

- mogućnosti zapošljavanja u dopunskim turističkim djelatnostima nisu dovoljno istražene

• ELASTIČNOST POTRAŽNJE I ZAPOSLENOST

- 2 čimbenika promjene potražnje:

1. promjena konkurentskog položaja;razvoj drugih destinacija u susjednim zemljama.Ovdje su promjene potražnje dugoročnije i postupne.

2. izvanekonomski faktori (kao npr. tzv. „endemski terorizam“)

- Hrv. – visoka elastičnost potražnje. U tzv. «mirnim « godinama kada je Hrv trpjela ozbiljnu ekonomsku krizu kao što je to 1988, gospodarstvo bilježi opći pad ekonomske aktivnosti sa stopom rasta BDP-a od -0,9%, no turistički proizvod bilježi rast od 7,7%.Visoka elastičnost potražnje za turističkim uslugama razabire se i u 1995. i 1996. god.

- 1997. se prelazi s JKD – a (Jedinstvena klasifikacija djelatnosti) na NKD (Nacionalna klasifikacija djelatnosti) → umjesto kategorije „ugostiteljstvo i turizam“ po JKD-u uspostavlja se kategorija „hoteli i restorani“ u pravnim osobama i privatnoj djelatnosti – nema zadovoljavajućih meodoloških naputaka o postupku kojim je jedna kategorija „prevođena“ u drugu što je uvjetovalo velike nedostatke u analizi dugoročnih kretanja

•TURISTIČKI PROIZVOD I ZAPOSLENOST

- nema povezanosti kretanja zaposlenosti u turizmu i ketanja turističkog proizvoda

- 1989. i 1991. – negativne stope rasta veće su za turistički proizvod

- 1992. – negativna stopa rasta zaposlenosti 7puta je viša od neg. stope kretanja proizvoda

- 1993. i 1994. – pozitivne stope rasta tur. proizvod, neg. Stope kretanja zaposlenosti

-1996-visoka pozitivna stopa rasta proizvoda je bila popraćena nultom stopom rasta zaposlenosti.

-koeficijenti elastičnosti variraju od +23 do -10 (izvan područja ekonomski objašnjivih fenomena). Spomenuta situacija je promarno prouzročena kretanjem turističkog proizvoda čije stope rasta variraju od -60% do +32%, kretanje zaposlenosti se nalazi u području negativnih stopa od -1,1% do-21,8%.

-smjer promjena donekle je moguće posredno identificirati relacijom kapaciteta mjerenog brojem postelja i broja zaposlenosti. Broj ležaja daje uvid u kapacitete, ali ne i njihovo korištenje..

- broj ležaja po zaposlenom raste → raste tehnička opremljenost rada i proizvodnost, ali nema uvida u kvalitetu, zastarjelost ili obnovljenost kapaciteta

- analiza broja noćenja i zaposlenosti daje nesto pouzdaniji uvid u probleme zaposlenosti

- broj noćenja po zaposlenom 1987. – 1996. se propolovio (802 na 408), a broj inozemnih noćenja smanjen sa 703 na 317

• PROJEKCIJA APSORPCIJSKOG KAPACITETA

- varijable projektiranog maksimalnog broja postelja, izvedenog broja noćenja i turista, kretanja potražnje, inovacija u strukturi ponude hrv. turizma te njihovo smještanje u povijesna kretanja i ekspertne procjene dopuštaju projekciju apsorpcijskog kapaciteta turist. ind. u zapošljavanju ukupno 110 000 – 135 000

- moguće je u u idućih 10-15 g. otvoriti 70.000-90.000 novih radnih mjesta u tur.

-kretanje zaposlenosti u hrv. Turističkoj ind.izravno je ovisno o sposobnosti i brzini preoblikovanja nacionalne turističke strategije i restrukturiranja turističke politike, sukladno zapaženim strukturnim promjenama potražnje za hrv. turističkim proizvodom

→ PRIZVODNI KAPITAL TURISTIČKE INDUSTRIJE

- moguće ga je motriti u širem i užem smislu (u širem smislu-smještaj, prirodna i kulturna antropogena dobra), nacionalni parkovi, parkovi prirode, obala i otoci

- u RH tri kulturno-spomenička kompleksa s UNESCOVE liste svjetske kulturne baštine

• VRIJEDNOST PROIZVODNOG KAPITALA

- vrijednost trajnog kapitala u tur. ind. 1991. iznosio je približno 6 mlrd $ (bez vrijed. kapaciteta privatnog smještaja koji se procjenjuje na oko 3 mlrd $)

- 1968-1988. – broj postelja raste za 2,5 puta s 375.000 na 920.000

- 1989-1990. – broj postelja pada

- 1993. – broj raspoloživih postelja 570.000 ili 40% manji od 1988.

- druga polovina 90-ih kontinuirani rast kapaciteta (osnovni kapaciteti stagniraju, privatni smještaj raste)

-smještajna ponuda je s jednom do dvije godine zakašnjenja reagirala na smanjenu potražnju.

• CIKLIČKO KRETANJE VELIČINE PROIZVODNOG KAPITALA

- osnovni kapaciteti –( hotelski smještaj)-imaju stabilne indikatore rasta

- komplementarni kapaciteti –( privatni smještaj i kampovi)-snažno utječu na volatilnost uk veličine ponude

- hotelski kapaciteti: - 1968. -1988. – stabilno rastu

- 1991. – smanjenje kapaciteta od 15%

- 1993 i 1994. vraća se na predratno stanje

- 70% hotelskih kapaciteta uz temeljitu obnovu udovoljava razini potražnje

- 20% treba prenamjeniti

- 10% staviti trajno izvan upotrebe

- Ratna šteta u turizmu iznosi cca. 10 mlrd. $, hotelski kapaciteti sudjeliju sa 3 mlrd $

- Do 2000. broj postelja u temeljnim objektima varira do 200.000

-nedostatak investicija razvidan je, u 1991 nema niti jednog većeg izgrađenog hotela i turističkog naselja u Hrv

- kampovi: - 1970. -1990. – dinamično rastu, kapacitet raste za 2,5 puta (sa 120.000 - 300.000 mjesta), u ratnom razdoblju smanjen za cca. 10%. Ozbiljniji problem ovdje će vjerojatno biti obnova temeljne i dopunske infrastrukture, kako bi se standard kampirališta približio europskim standardima.

- privatni smještaj: - 1970-1990. – porastao za 2,5 puta s 130.000 na 306.000 postelja, između 1989-1992. broj postelja smanjen je za 80%. Od 1992-1994. broj postelja gotovo utrostručen u privatnom smještaju. Postupni oporavak smještajnih kapaciteta u privatnom sektoru u dr polovici 1990-ih rezultirao je sa dva bitna pomaka koja nisu primjereno valorizirana(privatni smještaj u 2003 će nuditi jednako,pomak u kvaliteti privatnog smještaja ima rezultat pojačanje konkurencije).

• STRUKTURNE PROMJENE PROIZVODNOG KAPITALA

- Početkom 1990-ih dominirali su kampovi s 34%; privatni smještaj 30%, hoteli 16%

- 1994. – kampovi 43%; privatni smještaj 22%, hoteli 22%.

- promjene kapaciteta ovise o 2 faktora:

1. veličina i struktura inozemnih ulaganja o čijoj će strukturi i veličini ovisiti rast hotelskih kapaciteta.

domaća štednja (poglavito će utjecati na kretanje kapaciteta u privatnom smještaju i djelomično kampiranje).

KONKURENTSKA SPOSOBNOST HRVATSKOG TURIZMA

- Hrv. je kao nevlastito receptivno turističko tržište smještena usred Europe kao najsnažnije turističke regije – čini 60% globalnog turističkog proizvoda

- u sljedećih 10 godina tranzicija istočnoeuropskih gospodarstava pridonjet će povećanju turističkog proizvoda Europe za 50%.

- 15 zemalja dugoročno emitira više od 90% turista u RH (i zemlje bivše YU)

-zbog mnogih razloga potrebno je učiniti pomnu analizu inozemnih tržišta uporabom dugoročnih vremenskih serija.

INDIKATORI RAZVIJENOSTI HRVATSKOG TURISTIČKOG TRŽIŠTA

- Turističko razvijeno gospodarstvo – ono u kojem broj stranih turista premašuje broj lokalnog pučanstva

- Ako se ubroje i turisti iz zemlja bivše YU, Hrv. je postala razvijena zemlja već početkom 1970-ih, a bez njih početkom 1980-ih

- 1968. -1988. broj inozemnih turista uvećan je za 2,5 puta

- 1988. RH ima 8,5 mil. inozemnih gotiju te ostvaruje 60 mil. inozemnih noćenja (3. mjesto od 12 zemalja mediterana).

- Vrhunac prodora hrv. turizma na inozemno tržište – sredinom 1980-ih

- 1989. -1990. – broj inozemnih turista pada za 20%.

-do svih pomaka neposredno pred rat je došlo zbog promjene potražnje na tri, za Hrv najvažnija tržišta, talijanskom (br turista iz Italije veći je 1990. za 186 tisuća tj. za 21% od 1988.), austrijskom(br turista se iz Austrije smanjio za 172 tisuće ili približno 30%) i njemačkom (br turista iz Njemačke smanjio se za 615 tisuća ili 30%) .

- 1991. -1995. – broj turista smanjen je na manje od 20% predratnog broja dok je broj noćenja smanjen na cca. 15% predratnog vremena

-1995. kao posljedica oslobodilačkih vojno-redarstvenih akcija «Bljesak i Oluja» br inozemnih turista je gotovo prepolovljen u odnosu na 1994. Nakon toga broj turista bilježi konstantan rast .

- 1998. postignuto je 50% predratne razine inoz. gostiju

- 1999. smanjen broj turista zbog akcije NATO-a na Kosovo

-1968-1988.-upadna je tendencija ka «stepenastoj stopi rasta» hrv. turizma

- 1969.: razvojni skok 25%, stanka u 1970-im, skok 1971. od 10%, stanka u 1972., 1973.g. rast od 16%

- stagnacija i blagi pad 1981-1983., skok od 14% u 1984., skok u 1985. za 14%, 1989. ostvaren pad za –7%, 1990.: –13%, 1991.: - 80%, 1992.: -7%, 1993. rast za 25%, 1994. rast za 50%, 1995. : -40%, 1996. rast za 100%, 1997. rast za 30%, 1998. rast za 10%, 1999. : - 20%, 2000. rast za 60%.

Takvo ponašanje indikatora turističke ind. govori o relativno velikom tranzicijskom kapacitetu hrv. turizma

ELEMENTI KVANTIFIKACIJE TURISTIČKE POTRAŽNJE

AUSTRIJA:

1970-ih sudjeluje s 8-9% u ukupnoj turističkoj potražnji u RH (oko 400.000 turista);

1980-ih sa 6-7% (600.000);

1990-ih s 400.000;

procjena (očekivanja): 500.000 austrijskih turista ili 700.000 ako se ubroji nautički turizam

NJEMAČKA:

1970-ih: 20-23% (1.000.000);

1980-ih: 21-24% (početkom i krajem 18%)

procjena: 1.500.000 njemačkih turista se može očekivati u etapi obnove hrv. turizma

ITALIJA:

1970-ih: smanjivao svoj strukturni udio od 11-7% (500.000);

1980-ih: povećao udio od 6-15% (400.000);

1990-ih raste udio talijanskih turista,a zati pada

1996-2000br turista raste s iznimkom 1999 god;

procjena:potencijali talijanskog tržištasu vjerojatno oko 1.000.000 turista

VELIKA BRITANIJA:

tijekom 20 g. 4 – 6% s iznimkom 1990. (7%)

procjena: 500.000 u etapi obnove hrv. Turističkog tržišta

ČEŠKA I SLOVAČKA:

1970-1990: udio turista iz Češke i Slovačke 2 -3%;

Mađarske 1-2%, Poljske jedva 1%

predviđanja:u etapi obnove istočna Europa (bez bivšeg SSSR-a) – do 1.000.000 turista godišnje

Procjena za Rusiju i Ukrajnu: 500.000 turista

BiH I SLOVENIJA:

1970-ih: činile 15-20% turističke potražnje (500.000-1.000.000);

1980-ih: 18-22% (1,3-1,5 mil.);

Srbija i Crna Gora-1970-ih povećao tržišni udio 12-18%, 1980 –ih bilježi stagnaciju pokazatelja na razini od cca 17%

procjena za zemlje bivše YU: 1.500.000

Mogućnost da RH obnovi svoj predratni turistički kapacitet u 2004/2005. sa 7,5 mil. inoz. turista tj. 60.000.000 inozemnih noćenja donjela bi prihod deviza od približno 3 mlrd. $.

Kako bi potražnja krenula željenim smjerom imamo pretpostavke koje su bitne u etapama obnove

-uspostava trajnog mira i geopolitičke stabilnosti u široj regiji

-obnova i nužna rekonstrukcija smještajnih kapaciteta

-obnova prijeratne razine potražnje na diminantnim emitivnim tržištima Njemačke, Italije, Austrije, VB

-obnova ostalih zapadnoeuropskih tržišta te marketinški prodaor na francusko tržište

-obnova potražnje u «prirodnom»istočnoeuropskom zaleđu

-tržišni prodor na rusko/ukrajinsko tržište

UBRZANA OBNOVA HRV. TURIZMA UPIRE SE U NEKOLIKO POLUGA:

stabilni izvori financiranja (kreditiranja),

obnova i rekonstrukcija postojeće materijalne, osobito prometne infrastrukture,

intelektualna infrastruktura (nacionalna turoperatorska mreža)